U vrijeme izbora, uključujući one lokalne, više nego inače u fokus dolazi pitanje političkog uvjerenja (političke orijentacije) građana (birača). U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana, demokratski višestranački sustav među najvišim je vrednotama ustavnog poretka, osnivanje političkih stranaka je slobodno (uz restriktivno definiranje protuustavnih političkih stranaka), zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sve netom citirane odredbe hrvatskog Ustava smatramo samorazumljivima. Ipak, obično nismo svjesni da prkosimo hrvatskom Ustavu kada pojedinu (obično vlastitu) političku orijentaciju smatramo pravilnom, a drugu (obično tuđu) pogrešnom.
To činimo kada ljude drukčijeg političkog uvjerenja smatramo čudnima, lošim osobama, budalama, zadrtima … Je li netko loš Hrvat, pećinski čovjek, zatucani primitivac ili odnarođeni kozmopolit samo zato jer drukčije politički razmišlja? Među uzrocima toga je i fenomen društvene fragmentacije, koja je prisutnija u sve više zemalja globalnog Zapada. Biramo samo sadržaje s kojima se unaprijed slažemo, družimo se samo s istomišljenicima.
Mnogo toga utječe na političke preferencije. Obiteljsko nasljeđe, osobna iskustva, način socijalizacije … Vjerojatno je češće riječ o emocijama, nego o rezultatu intelektualnih analiza. Ponekad su razlozi praktičnije naravi, primjerice strah da će bez posla ostati glupi nećak kojeg smo zaposlili preko političke veze, ili da nam firma više neće dobivati poslove na račun političke umreženosti.
Ne samo ustavnopravno, nego ni zdravorazumski, ne može postojati pravilno ni pogrešno političko uvjerenje. Država je ovlaštena represivno reagirati samo na ozbiljne podrivatelje ustavnog poretka. Pritom si stabilna demokratska država uglavnom može dopustiti toleriranje rubnih političkih aktivnosti, koje se vrzmaju oko ruba Ustavom postavljenog okvira (dosljedno na svim stranama političkog spektra).
Hrvatski Ustav najmanji je zajednički nazivnik društva hrvatske Republike. Njime su uspostavljene i upravljačke procedure demokratskog društva, bazirane na različitim vrstama izbora. Njihove ishode prihvaćamo i kada nam nisu dragi. Jednako tako trebali bismo „normalnima“ smatrati i političke orijentacije s kojima se ne slažemo. To, dakako, ne znači zazivanje sloge,* koja je u slobodnom demokratskom društvu najčešće protuustavna.
* Povezano s time, kolega Matija Miloš s riječkoga Prava održao je prošle jeseni odlično javno predavanje pod naslovom , "Što treba znati o važnosti (političkih) sukoba za ustavnu vladavinu?".
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
