O stanju lokalne demokracije u Hrvatskoj ponešto govore i službeni podaci Državnog izbornog povjerenstva o održanom prvom krugu lokalnih izbora. Na temelju tih podataka o predanim kandidaturama kao i podacima o izlaznosti u prvom krugu lokalnih izbora moguće je definirati nekoliko zaključaka koji će donekle ocrtati stanje lokalne demokracije u Hrvatskoj.
Prvo, političke stranke, čak i one najveće poput HDZ-a i SDP-a, nemaju dovoljno razvijenu stranačku infrastrukturu koja može pokriti cijeli državni teritorij i obuhvatiti sve jedinice lokalne samouprave. Tako je HDZ na lokalne izbore 2025. godine izašao u 548 jedinica što je 95 % od ukupno 576 općina, gradova i županija. Od toga je u 391 jedinici (68 % od ukupnog broja) izašao samostalno te u dodatnih 157 jedinica (27 % od ukupnog broja) izašao u koaliciji s drugim stranaka odnosno listama birača. S druge strane, SDP je predao ukupno 350 kandidacijskih lista (61 % od ukupnog broja jedinica), a to je čak za trećinu manje od HDZ-a. Dodatno, SDP je izašao samostalno u 181 jedinici (31 % od ukupnog broja), dok je u dodatnih 169 jedinica (29 % od ukupnog broja) izašao u koaliciji. U prvih pet stranaka koje su predložile pravovaljane liste ulaze još i Hrvatska seljačka stranka (HSS) koja se nalazi na 163 kandidacijske liste, od čega je njih 31 samostalno, a 132 su koalicijske liste. Na četvrtom mjestu je Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) sa 155 predanih kandidacijski listi, od čega je njih 26 samostalno, a preostalih 129 su koalicijske liste. Peta stranka po broju predanih lista je Hrvatska narodna stranka - Liberalni demokrati (HNS) s ukupno predanih 110 listi, od čega je 35 samostalnih i 75 u koaliciji. Zadnje tri navedene stranke su praktički nevidljive u državnoj politici s tek jednim ili čak bez zastupnika u Hrvatskom saboru. Proizlazi kako samo dvije stranke vidljive na nacionalnoj razini imaju organizacijski i politički kapacitet pokriti razmrvljeni sustav lokalnih jedinica. Pri tome, ne treba smetnuti su uma da je jedna od njih značajno jača od druge.
Drugo, očito se stranački kadrovski bazen za sudjelovanje u lokalnoj politici značajno ograničava. Naime, u čak 119 lokalnih jedinica (112 općina i 7 gradova) za izvršnu je funkciju kandidiran samo jedan kandidat. To je jedna petina, odnosno 21 % od ukupnog broja jedinica lokalne samouprave (općina i gradova) u Hrvatskoj u kojima nema stvarne političke utakmice za temeljnu izvršnu funkciju. To je značajno povećanje u odnosu na prethodne lokalne izbore iz 2021. i lokalne izbore 2017. Na lokalnim izborima 2021. jedinica s jednim kandidatom je bilo 73 (68 općina i 5 gradova) što je 12 % ukupnog broja općina, gradova i županija. Na lokalnim izborima 2017. jedinica sa samo jednim kandidatom bilo je 47 (45 općina i 2 grada), što je bilo 8 % od ukupnog broja svih općina, gradova i županija. Taj bi nas podatak trebao zabrinuti jer demokracija gubi smisao bez stvarnog natjecanja između različitih političkih opcija odnosno između različitih vizija oko smjera razvoja određene lokalne jedinice. Izbor sa samo jednim kandidatom značajno umanjuje demokratsku utakmicu, sukob oko ideja i, konačno, demokratsko-političku kontrolu između političkih aktera koji pripadaju različitim političkim grupacijama.
Treće, čini se da se političko natjecanje sve značajnije izmješta izvan tradicionalnih političkih stranaka. Navedeni je trend posebno vidljiv u konstantnom povećanju broja lista birača. Riječ je o listama i kandidatima koji u političku utakmicu ulaze bez zaleđa i infrastrukture postojećih političkih stranaka. To se povećanje bilježi u većem broju kandidiranih lista birača za predstavnička tijela kao i u povećanju kandidata birača za izvršna tijela na lokalnim izborima 2025. Tako je broj kandidata za izvršna tijela koje predlažu liste birača rastao s 19 % koliko je takvih kandidata bilo na lokalnim izborima u 2013., na 22 % udjela takvih kandidata u 2017., pa na 26% udjela kandidata birača na izborima 2021. Na lokalnim izborima 2025. broj kandidata koje predlažu liste birača narastao je na čak 28 % udjela svih kandidata za izvršne funkcije. Također, nešto je slabije povećanje kandidacijskih lista birača za predstavnička tijela, ali i tu je vidljiv mali, ali konstantan rast. Kandidacijske liste birača za predstavnička tijela u lokalnoj samoupravi rasla su sa 16 % takvih listi na izborima 2013., na 20 % na izborima 2017., odnosno na 21 % na izborima 2021., da bi na lokalnim izborima 2025. kandidacijskih lista birača za predstavnička tijela bilo 22 % od ukupnog broja prihvaćenih kandidacijskih lista. Očito se generalno nezadovoljstvo i nepovjerenje građana prema političkim strankama manifestira u povećanju broja kandidata koji formalno ne pripadaju političkim strankama. To, dakako, ima svoje prednosti i nedostatke o koje bi valjalo ozbiljno multidimenzionalno analizirati.
Četvrto, u lokalnu se politiku prilično često ulazi iz nacionalne politike, a ne obrnuto. Naime, 71 zastupnik u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora, što je skoro polovina odnosno njih 47 % istovremeno je i kandidat na lokalnim izborima. Osim toga, neki državni dužnosnici, poput ministara i državnih tajnika, su također s državne razine ušli u utrku za gradonačelnike i župane. To je donekle neobično jer je jedna od funkcija lokalne samouprave i lokalne politike da selekcionira i odgaja političare za sudjelovanje u politici na nacionalnoj razini. U Hrvatskoj je očito na djelu donekle suprotan trend. Međutim, navedena praksa otvara pitanje uređenja kumulacije izabranih mandata. Hrvatsko zakonodavstvo to pitanje uređuje nejednako, a po mom sudu dijelom i neracionalno, što je predmet neke druge analize.
Peto, odaziv birača u prvom krugu lokalnih izbora je na vrlo niskih 43,58 %, što je niže nego na prošlim lokalnim izborima 2021. Naprotiv, izlaznost na ovim lokanim izborima je druga najniža izlaznost od svih devet ciklusa lokalnih izbora. Niža izlaznost je bila jedino na lokalnim izborima 2005. kad je iznosila 42,37 %. U pravilu, izlaznost na lokalne izbore od 2001. nadalje se kreće oko 48 %. Samo u tri županije izlaznost je na ovim izborima prešla 50 % birača. To su Krapinsko-zagorska (50,36 %), Dubrovačko-neretvanska (53,06 %) te Ličko-senjska županija (56,11 %). Najniža izlaznost je zabilježena u Međimurskoj županiji i iznosila je vrlo niskih 39,73 %. Sve to svjedoči o prilično niskom, čak i poražavajućem, interesu građana za lokalnu politiku. Na isti zaključak navode i podaci o broju kandidata na lokalnim izborima. Taj se broj značajno smanjio u odnosu na primjerice lokalne izbore iz 2013., kada je bilo ukupno 56.558 kandidata. Na lokalnim izborima 2025. kandidirano je ukupno 31.082 kandidata što je za čak 25.476 kandidata manje, a to je smanjenje od čak 45 %. Smanjenje je vidljivo i u prethodna dva izborna ciklusa, pa je tako 2017. bilo kandidirano 47.601 kandidata, a 2021., njih ukupno 38.852. Podaci o broju kandidata na lokalnim izborima 2025. pokazuju nastavak trenda pada broja kandidata. Također, lokalnom se politikom prosječno bave sve stariji građani. Tako se prosječna starost kandidata na lokalnim izborima popela s prosječnih 43 godine starosti u 2013., na skoro 47 godina (točnije 46,79) u 2025. Prosječna starost kandidata na lokalnim izborima 2013. je bila 44,5 godina, a 2021., 45, 2 godine starosti. Što se tiče dobne strukture kandidata, njih tek 12,1% (ukupno 3.761) je mlađe od 30 godina, dok je njih 87,9 % (ukupno 27.321) starije od toga. Ostaje temeljno pitanje kako mlade ljude zainteresirati i motivirati za uključivanje u lokalnu politiku.
Posebno zabrinjava značajno povećanje jedinica s jednim kandidatom za izvršnu funkciju što je direkta erozija same ideje političkog pluralizma i mogućnosti lokalnih izbora. Donekle je zabrinjavajući i mali broj ljudi mlađih od 30 godina koji su zainteresirani za politički angažman i rad na boljoj budućnosti svojih lokalnih sredina.
Sve u svemu, čini se kako lokalnu demokraciju treba značajno popraviti, samo je otvoreno pitanje tko će se i na koji način prihvatiti tog posla?
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
