Izvršni i neizvršni direktori u dioničkom društvu

U pravnim sustavima susreću se dva temeljna ustroja organa dioničkog društva prema tome primjenjuje li neko pravo tzv. monistički koncept ustroja ili dualistički. Nakon što je kod nas više od trinaest godina bio u primjeni samo dualistički ustroj organa, zbog prilagodbe hrvatskog prava društava europskoj pravnoj stečevini izbor između monističkog i dualističkog ustroja organa morao se dopustiti zbog europskih društava koja se osnuju u Republici Hrvatskoj nakon ulaska u Europsku uniju. Bilo je razumljivo da se to omogući i dioničkim društvima uređenim hrvatskim nacionalnim pravom. Izmjenama Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. godine uvedeno je razlikovanje izvršnih i neizvršnih direktora, što je logična posljedica uvođenja monističkog ustroja organa društva. Takav ustroj predviđen je člancima 272.a do 272.o ZTD-a, i to samo za dionička društva.

U monističkom pristupu uređenju odnosa organa u društvu nema striktne odvojenosti vođenja poslova od nadzora nad vođenjem tih poslova, dok dualistički koncept počiva na tome da su vođenje poslova i nadzor nad poslovanjem društva povjereni različitim organima koji su međusobno potpuno odvojeni. Tako je dioničko društvo s dualističkim ustrojem organa ustrojeno na način da njegove organe čine: uprava, nadzorni odbor i glavna skupština, dok se model monističkog ustroja organa društva temelji na tome da društvo ima samo dva organa: upravni odbor i glavnu skupštinu. Zakon o trgovačkim društvima ne polazi od hijerarhijskog odnosa uprave i nadzornog odbora u dualističkom ustroju, nego im u funkcionalnom smislu daje različite zadaće. S druge strane, budući da u upravnom odboru te dvije funkcije nisu potpuno odvojene, logično je da je i tamo provedena podjela poslova, pa odatle i upotreba različitih naziva za osobe koje mogu biti članovi istog organa: izvršni i neizvršni direktori. Izvršni direktori mogu, ali i ne moraju biti članovi upravnog odbora i vode poslove društva, dok su neizvršni direktori uvijek članovi upravnog odbora i nadziru vođenje tih poslova.

Izvršni direktori ne čine organ društva i u odnosu prema upravnom odboru u bitno su drukčijem (nepovoljnijem) položaju od položaja članova uprave prema nadzornom odboru u društvima s dualističkim ustrojem organa. To se može ustvrditi jer je upravni odbor izvršnim direktorima ovlašten davati obvezne upute koje oni moraju slijediti, a može i u svako doba opozvati imenovanje svakog izvršnog direktora, a da za to ne mora postojati važan razlog.

Ako upravni odbor imenuje više izvršnih direktora, jednoga od njih mora imenovati glavnim izvršnim direktorom, kome se mogu dati i neke posebne ovlasti, npr. pravo davanja obveznih uputa i naloga. U američkoj praksi koristi se naziv Chairman and Chief Executive Officer (CEO). Kod dualističkog ustroja organa društva ne bi se moglo predvidjeti da neki od članova uprave, npr. predsjednik ima pravo davati obvezne upute ostalim članovima, pa nije moguća primjena američkog modela glavnog izvršnog direktora (CEO), jer nije u skladu s dualističkim ustrojem organa društva koje ima upravu i nadzorni odbor. Isto tako ne može se nekom u upravi dati važniji položaj tako da mu svi ostali podređeni članovi djeluju samo kao pomagači ili kao pomagači onoga koji tako vodi poslove jer bi se to protivilo jednakom položaju članova uprave na čemu se temelji dualistički ustroj organa društva.

ZTD u članku 239. stavku 1. članove uprave izričito naziva direktorima bez dodavanja ikakvog pridjeva. Nakon što je uvedena mogućnost korištenja monističkim ustrojem organa društva, naziv izvršni direktor može se koristiti samo u smislu koji mu pridaje ZTD – samo u društvima s takvim ustrojem organa i samo da bi se time označile osobe koje doista imaju takvo svojstvo. Zadržavanje tog naziva u dioničkim društvima s dualističkim ustrojem organa moglo bi značiti lažno predstavljanje, prihvaćanje monističkog ustroja ili dovođenje u zabludu trećih osoba o načinu ustroja organa društva. Također, može se reći da bi korištenje takvog naziva u drugim trgovačkim društvima, kao što je društvo s ograničenom odgovornošću, bila još i veća pogreška.

Lucija Mavar, mag. iur.