Donošenje novog Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, zatim Zakona o zdravlju životinja te Zakona o hrani rezultiralo je i promjenama prekršajnih odredbi Zakona o veterinarstvu, a o čemu će više biti riječi u nastavku ovoga članka.
Vezano uz prekršajne odredbe posebnih (materijalnih) zakona uvodno možemo apostrofirati da prekršajno pravo, kao posebna grana prava, ima svoje specifičnosti koje u konačnici rezultiraju kompleksnošću normiranja prekršaja, a u kojem kontekstu prije svega podrazumijevamo: veliki broj propisa, koji implicira i veliki broj prekršaja koji se potencijalno svakodnevno mogu naći na odlučivanju nadležnih sudova, različite kategorije propisa, različite kategorije ovlaštenih tužitelja, zatim da prekršajne postupke, osim suda, ovlaštena su voditi i određena tijela državne uprave, nadalje, propisane visine kazni i modalitete propisivanja kazni, blanketne zakonske opisete učestale i višekratne novele propisa, odnosno donošenje novih propisa(uglavnom determinirane usklađivanjem s pravom EU-a te internom i eksternom harmonizacijom propisa).
Upravo u kontekstu potonje navedene okolnosti pokušat ćemo nešto više reći o donošenju pojedinih novih zakona koji su imali utjecaj i na prekršajne odredbe Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ br. 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.), a što u osnovi za posljedicu ima slijedeće probleme: utvrđivanje pravnog kontinuiteta prekršaja (pravni kontinuitet u drugom zakonu) te obvezu utvrđivanja i primjene blažeg propisa u konkretnom prekršajnom predmetu (u pravilu se odnosi na zapriječenu novčanu kaznu-promjena posebnog minimuma odnosno maksimuma propisane novčane kazne).
Inače, napominjemo da je u članku 1. stavku 1. Zakona o veterinarstvu propisano da se ovim Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, službene kontrole i inspekcijski nadzor u području veterinarstva.
Dakle, kronološki gledano prvi na redu nam je novi Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu („Narodne novine“ br. 83/22.), koji je stupio na snagu 26. srpnja 2022. U svojim prijelaznim i završnim odredbama, uz ostalo, u članku 30. propisuje da njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti:
- članak 167. (odnosi se na hranu životinjskog podrijetla), u članku 168. točke 1., 2., 3., i 4. (vezano uz odredbe Uredbe (EZ) br. 853/2004) i članak 170. (odnosi se na rezidue) Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.).
Slijedi Zakon o zdravlju životinja („Narodne novine“ br. 152/22.), koji je, uz određene iznimke (navedene u članku 117., a odnose se na odredbe vezane uz nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca, koje stupaju na snagu 22. travnja 2026.), stupio na snagu 31. prosinca 2022. Ovim Zakonom se zamjenjuje cjelokupno dosadašnje nacionalno zakonodavstvo vezano na područje iskorjenjivanja i kontrole bolesti životinja, registraciju, označavanje i sljedivost životinja i proizvoda životinjskog porijekla, promet životinjama i proizvodima životinjskog porijekla unutar EU, između država članica EU i trećih zemalja te nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca, koje je do sada bilo na snazi i propisano odredbama Zakona o veterinarstvu i njegovim podzakonskim aktima (pravilnicima).
Naime, Zakon o zdravlju životinja, također u svojim prijelaznim i završnim odredbama, uz ostalo, u članku 115. stavku 1. propisuje da danom na stupanju ovoga Zakona prestaju važiti:
- članak 158., članak 159. točke 1. do 14., članak 160. točke 2. i 3., članak 161., članak 162. stavak 1. točke 1., 2. i 3. i članak 163. točke 1. i 2. Zakona o veterinarstvu.
Konačno, donesen je i novi Zakon o hrani („Narodne novine“ br. 18/23.), koji je na snazi od 23. veljače 2023., a kojim se, uz ostalo, utvrđuju obveze subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje, službene kontrole te se propisuju upravne mjere i prekršajne odredbe.
Također, i ovaj Zakon u članku 44. propisuje da, uz ostalo, danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:
- članci 171., 172. i 173. Zakona o veterinarstvu.
Napominjemo da se prethodno navedene prekršajne odredbe Zakona o veterinarstvu odnose na hranu za životinje.
Nastavno, a u vezi s uvodno spominjanom problematikom utvrđivanja pravnog kontinuiteta i načela primjene blažeg propisa, dodajemo da prema članku 3. stavku 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju (presude, rješenja o prekršaju ili prekršajnog naloga) izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, s tim da, naravno, nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji (osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju članka 161. stavak 6. (u fazi ispitivanja optužnog akta), odnosno članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona).
Prema tome, u prekršajnim predmetima, koji nisu još uvijek pravomoćno okončani i u kojima se okrivljenike tereti za neke od prekršaja iz odredbi Zakona o veterinarstvu koje su brisane prethodno citiranim Zakonom o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, zatim Zakonom o zdravlju životinja te Zakonom o hrani, nadležni sudovi (u određenim situacijama i ovlašteni tužitelji) su sada u obvezi ispitati egzistiranje pravnog kontinuiteta takvog prekršaja u nekom od tih navedenih Zakona, te, dakako, u slučaju utvrđenja pravnog kontinuiteta primijeniti propis koji je blaži za počinitelja (u pravilu se odnosi na propisivanje blaže novčane kazne).
Primjerice prekršaj iz ranije važećeg članka 167. stavka 1. točke 5. Zakona o veterinarstvu (označavanje goveđeg mesa) zadržava pravni kontinuitet u članku 20. stavku 1. točki 21. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (propisana novčana kazna za pravnu i odgovornu osobu u istom rasponu kao i u ranijem propisu – od 50.000,00 do 100.000,00 kuna, odnosno od 5.000,00 do 10.0000,00 kuna), uz napomenu da je članak 20. prestao važiti 1. siječnja 2023. (uvođenje eura u RH), kada je stupio na snagu članak 23. u čijem se stavku 1. točki 21. zadržava pravni kontinuitet predmetnog prekršaja (propisana novčana kazna u iznosu od 6630,00 do 13.270,00 eura za pravnu osobu, odnosno u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura za odgovornu osobu).
Podredno navedenom, napominjemo da je za određene prekršaje koji su bili propisani u ranije važećim prekršajnim odredbama Zakona o veterinarstvu (primjerice u članku 165. i 166. te u članku 177. stavku 1. točki 3., 4. i 5.) pravni kontinuitet potrebno tražiti i u Zakonu o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ br. 115/18. i 117/21. – na snazi od 1. travnja 2019.) te u Zakonu o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja („Narodne novine“ br. 52/21. – na snazi od 22. svibnja 2021.).
Primjerice u konkretnom prekršajnom predmetu presudom Visokog prekršajnog suda RH potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je okrivljenica proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 177. točke 3. Zakona o veterinarstvu s obrazloženjem, između ostalog, da je dana 1. siječnja odnosno 1. travnja 2019., dakle nakon počinjenja djela, na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o veterinarstvu ( N.N. 115/18), kojim je brisan članak 140. Zakona o veterinarstvu, kao i kažnjive odredbe članka 177. točke 3. istog Zakona, no prekršaj okrivljenice za koji je pobijanom presudom proglašena krivom i kažnjena ima svoj kontinuitet u članku 127. stavku 1. podstavku 1. i stavku 4. Zakona o Državnom inspektoratu (N.N. 115/18)(propisana novčana kazna od 5000,00 do 20.000,00 kuna), pa kako Zakon o veterinarstvu propisuje za to djelo znatno niži raspon novčane kazne (2000,00 do 6000,00 kuna), to se u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, obvezno treba primijeniti propis koji je blaži za počinitelja, pa je pravilno primijenjen Zakon o veterinarstvu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.
Željko Kudrić, dipl. iur.
