Prema Noveli Zakona o radu ubuduće će biti moguće, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, kolektivnim ugovorom za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je tim ugovorom radniku osiguran zamjenski odmor u skladu s novim stavkom 5. članka 3. Zakona o radu, u kojem je poslodavac obvezan omogućiti ostvarenje tog prava.
Pri tome treba naglasiti da se u pojedinim slučajevima to ne odnosi na sve radnike koji rade u određenoj djelatnosti, već su odstupanja moguća za pojedine skupine radnika, kako to slijedi iz izričito navedenih mogućih odstupanja:
1. ako je to neophodno zbog udaljenosti između mjesta rada radnika i njegovog prebivališta ili zbog udaljenosti između različitih mjesta rada radnika,
2. ako se radi o djelatnosti zaštite osoba i imovine, kada obavljanje poslova zahtijeva stalnu prisutnost,
3. ako se radi o djelatnosti pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju, osobito o:
- uslugama vezanim uz prijam, liječenje i njegu u bolnicama ili sličnim ustanovama te uslugama u domovima socijalne skrbi ili drugim pravnim osobama koje obavljaju djelatnost
socijalne skrbi i u zatvorima,
- radu radnika u lukama i zračnim lukama,
- uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju, kinematografiju, poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo i civilnu zaštitu,
- proizvodnji, prijenosu i distribuciji plina, vode, električne energije, skupljanju i odvozu kućnoga otpada i pogonima za spaljivanje,
- industriji u kojoj se rad ne može prekidati zbog tehnoloških razloga,
- djelatnosti istraživanja i razvoja,
- djelatnosti prijevoza putnika u javnom gradskom prijevozu,
4. ako se radi o djelatnosti s izraženom promjenom intenziteta aktivnosti, a osobito u:
- poljoprivredi, turizmu i poštanskim uslugama,
5. ako se radi o radu radnika u djelatnosti željezničkog prometa, čiji rad nije neprekidan već se obavlja po potrebi, koji radno vrijeme provodi u vlaku ili čiji je rad vezan uz vozni red.
6. u slučaju više sile te nastupa izvanrednih i nepredvidivih okolnosti i događaja.
Prema novom stavku 5. članka 3. Zakona o radu kolektivnim ugovorom kojim se osigurava odgovarajući zamjenski odmor u trajanju jednakom propuštenim satima odmora, radniku se ne može odrediti dnevni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od deset sati dnevno, niti tjedni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od dvadeset sati, pri čemu se tom radniku korištenje dnevnog zamjenskog odmora mora osigurati prije početka sljedećeg razdoblja rada, a korištenje tjednog zamjenskog odmora u svakom razdoblju od dva tjedna.
Izmjene i dopune članka 3. stavaka 4. i 5. Zakona o radu, dakle, omogućavaju da se kolektivnim ugovorom za punoljetne radnike urede iznimke od primjene odredbi Zakona o radu o trajanju noćnog rada noćnih radnika u određenim specifičnim djelatnostima, u kojima postoji potreba da dnevni raspored radnog vremena ne bude u okviru osam sati, već da se organizira na način da smjena može trajati i duže od osam sati.
Pri tome je kolektivnim ugovorom koji predviđa takvu iznimku nužno urediti korištenje odgovarajućih zamjenskih odmora, u kojem je smislu definirano da se dnevni zamjenski odmor mora osigurati radniku prije početka slijedećeg razdoblja rada.
Ovom izmjenom i dopunom Zakona o radu u hrvatskog zakonodavstvo ugrađeno je i moguće izuzeće od trajanja noćnog rada uređeno člankom 17. stavkom 3. Direktive 2003/88/EZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena.
U istom cilju, izmjenom članka 48. stavak 6. i dodavanjem novog stavka 7. u istom članku Zakona o radu omogućeno je noćnim radnicima, kada rade samo u dnevnim smjenama, da mogu raditi dulje od osam sati, ali ne dulje od dvanaest sati, no samo ako je takav raspored radnog vremena ugovoren kolektivnim ugovorom.