Uvod
Jedan od važnijih nacionalnih Zakona je svakako Zakon o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19. i 32/20.) koji na sveobuhvatan način uređuje djelatnost trgovine, uređuje uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine, radno vrijeme djelatnosti trgovine, mjere zabrane nepoštenog trgovanja te nadzor i upravne mjere.
Članak 57. stavak 1. važećeg Zakona propisuje da trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih ovim zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu.
Međutim, važeći Zakon o trgovini do sada nije propisivao neradnu nedjelju kao pravilo u radu trgovina, što je bio razlog predlagatelju za donošenje Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 33/2023.), koji stupa na snagu 1. srpnja 2023. godine. Njime se mijenja članak 57. važećeg Zakona koji predstavlja temeljni članak Zakona, a koji usklađuje opća pravila propisana radnim vremenom, uređuje temeljno pravo na nedjelju kao dan tjednog odmora i pitanje ravnoteže privatnog i poslovnog života.
Ustavne odluke
Važno je istaknuti da je na temu uređenja rada nedjeljom svoje mišljenje dao i Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o trgovini s Ustavom 2004. i 2009. godine; Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br: U-I-3824/2003; U-I-4094/2003.; U-I-418/2004. od 28. travnja 2004. i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br: U-I-642/2009. od 19. lipnja 2009.
U Odluci iz travnja 2004. godine Ustavni sud Republike Hrvatske ističe da do nejednakog pravnog položaja pojedinih trgovaca na malo dovodi zakonska norma kojom se dopuštenost rada nedjeljom čini ovisnom o površini prodajnog prostora. Nadalje, zakonske odredbe o turističkim potrebama jedinica lokalne samouprave smatra nedostatno određenima za primjenu u pravnom poretku Republike Hrvatske.
U Odluci iz lipnja 2009. godine Ustavni sud Republike Hrvatske primjećuje prekomjerni stupanj normiranja pri uređenju tjednog i radnog vremena prodavaonica, koji nije primjeren zahtjevima gospodarskog ustroja Republike Hrvatske na temeljima poduzetničke i tržišne slobode, te naglašava kako cilj zakonske mjere mora biti jasno definiran a propis normiran na način da se otkloni prigovor o nejednakosti trgovaca kojima je dopušten rad nedjeljom i onih kojima je on zabranjen.
Novele u Zakonu
Poseban problem koji je zakonodavac htio riješiti izmjenama i dopunom važećeg Zakona o trgovini jest uređenje rada nedjeljom - pri tome, uvažavajući potrebe hrvatskog gospodarstva, poduzetništva i ostalih dionika u državi koji su imali opravdani interes za sudjelovanje kreiranja prijedloga zakona, da se uređenje rada nedjeljom konačno uredi sukladno Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske iz ranijih godina, koje je zakonodavac implementirao u kreiranju promjena u Zakonu.
Uzajamno poštivanje sloboda definirano je Ustavom Republike Hrvatske. Tako su i granice poduzetničkih i tržišnih sloboda ograničene jednakim slobodama drugih. O smislu i duhu slobode i prava govori članak 16. Ustava Republike Hrvatske kada propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a što zakonodavac nalazi opravdanim.
Novelama Zakona o trgovini uređuje se temeljno pravo na nedjelju kao dan tjednog odmora, regulira se radno vrijeme prodajnih objekata od ponedjeljka do subote te se kao opće pravilo određuje da su trgovine zatvorene nedjeljom i u dane blagdana određene neradnim danima (članak 2. ZoIDZoT-a).
Članak 6. stavak 3. Konvencije 106. o tjednom odmoru u trgovini i uredima Međunarodne organizacije rada iz 1957. godine „Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 3/02. koje je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 6/95.), propisuje kako se razdoblje tjednog odmora mora, kad god je to moguće, podudara s danom u tjednu koji je prema tradiciji ili običajima te zemlje određen kao dan odmora.
Dakle, nedjelja kao dan tjednog odmora radnika i opće pravilo utvrđeno Zakonom o radu vrijedi za sve poduzetnike u Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o radu, svoj stav izražava i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj: U-I-642/2009, od 19. lipnja 2009., gdje u točki 9.6. obrazloženja navodi da, citat: „… Ustavni sud utvrđuje da je u pravnom poretku Republike Hrvatske nedjelja onaj dan u tjednu koji je prema hrvatskoj tradiciji i njezinim običajima dan tjednog odmora u smislu članka 6. stavka 3. Konvencije“.
Osim uređenja rada trgovina nedjeljom i u dane blagdana, novelama Zakona propisuje se tjedni maksimalni iznos radnih sati koje trgovac samostalno raspoređuje od ponedjeljka do subote, određeni u trajanju do 90 sati.
Nadalje, uvažavajući činjenicu da je hrvatsko gospodarstvo orijentirano na turizam koji se pretežito odvija tijekom ljetnih mjeseci kao i činjenicu da se potrošnja pojačano odvija u predblagdanskom razdoblju propisuje se mogućnost poduzetnicima da s obzirom na specifičnost obavljanja djelatnosti samostalno odrede broj nedjelja koje će raditi (turistička sezona, božićno razdoblje i sl.), a najviše do 16. U tjednu u kojem trgovac odredi radnu nedjelju, fondu od 90 sati, dodaje se još 15 sati, a što je ukupno najviše 105 sati, odnosno 30% od ukupnog broja nedjelja u razdoblju godine dana uvažavajući prethodno spomenute potrebe gospodarstva koje trgovac samostalno raspodjeljuje od ponedjeljka do nedjelje.
Međutim, iznimke od općeg pravila se odnose na prodajne objekte koje se nalaze unutar ili su sastavni dio cjeline željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih i trajektnih luka, luka unutarnje plovidbe, brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, te proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.
Također, iznimke se odnose i na otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na veliko, prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama te prodaju putem automata i prodaju na daljinu. Isto tako, kao iznimka propisana je distribucija tiska putem kioska kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica koja može biti otvorena nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 sati do 13:00 sati.
Razlog navedene iznimke nalaze se u materijalnim odredbama članka 89. Zakona o radu kojima je propisana mogućnost drukčijeg uređenja dnevnog i tjednog odmora radnika, ako se radi o djelatnosti pružanja usluga u bolnicama, radu radnika u lukama i zračnim lukama, željezničkog prometu, poljoprivredi ili turizmu.
Također, navedene iznimke poznaju i odgovaraju pravnom okviru i praksi u onim državama članicama Europske unije koje su se odlučile normativno urediti radno vrijeme u sektoru trgovine, na način da su trgovine nedjeljom u pravilu zatvorene, no postoje izuzeća koja su vezana uz vjerske ili nacionalne blagdane, turistička područja, zračne i pomorske luke, cestovna stajališta, ili prodaju određene vrste robe.
Sve navedene iznimke zakonodavac je propisao zbog potrebe opskrbe stanovništva, kontinuiranog obavljanja javnih usluga te rada onih objekata koji uobičajeno rade nedjeljom i blagdanima zbog specifičnosti potreba potrošača.
Osim regulacije radnog vremena u trgovini, a u cilju uklanjanja administrativnih prepreka i smanjenja troškova obavljanja djelatnosti trgovine, predlaže se institut nastavka obavljanja djelatnosti bez izdavanja novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine, proširiti i na hranu odnosno na sve vrste robe kojom se ista djelatnost obavlja osim ako se ne radi o robi opasnoj za život i zdravlje ljudi i životinja te prirodu i okoliš. S aspekta osiguranja higijenskih zahtjeva za hranu obveze trgovaca proizlaze iz propisa o hrani, nevezano za postupak ishođenja minimalno tehničkih uvjeta (članak 1. ZoIDZoT-a)
Sukladno stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovim Zakonom osigurava se pravo radnika koji su zaštićeni određenjem Republike Hrvatske kao socijalne države, na tjedni odmor prema hrvatskoj tradiciji i običajima. Uzajamno poštivanje sloboda definirano je Ustavom Republike Hrvatske. Tako su i granice poduzetničkih i tržišnih sloboda ograničene jednakim slobodama drugih. O smislu i duhu slobode i prava, govori članak 16. Ustava kada propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a što predlagatelj u ovom slučaju nalazi opravdanim.
Uvažavajući članak 49. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, propisuje se da izvan razdoblja tjednog odmora trgovci određuju radno vrijeme prodajnih objekata unutar maksimalno propisanog broja tjednih sati, sukladno svojoj poslovnoj politici i potrebama.
Člankom 2. stavkom 5. Europske povelje o socijalnim pravima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 8/03.) propisano je da se tjedni odmor podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zemlje ili regije.
Članak 141. Ustava Republike Hrvatske propisuje da Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
Nadalje, u svrhu uvođenja eura od 1. siječnja 2023., kao službene valute u Republici Hrvatskoj, novčani iznosi usklađeni su sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
Radi pripreme gospodarskih subjekata na primjenu normativnog rješenja sukladno Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini, zakon stupa na snagu s 1. srpnja 2023. godine, a u 16 radnih nedjelja u 2023. neće se ubrajati nedjelje koje su do stupanja na snagu ovoga Zakona bile radne.
Također, propisuje se obveza provođenja procjene učinaka ovoga Zakona u roku od godine dana kako bi se odgovarajuće procijenilo učinak primjene rješenja iz ovog Zakona.
Analiza stanja na terenu
U svrhu što kvalitetnijeg uređenja radnog vremena u djelatnosti trgovine govore i stavovi hrvatskih građana o radu nedjeljom prikupljeni tijekom istraživanja javnog mijenja provedenih 2020. i 2022. godine.
Rezultati istraživanja agencije Ipsos iz 2020. godine, na temelju terenskog anketiranja 1000 osoba, pokazuju da 72% ispitanika uglavnom ili u potpunosti podržava prijedlog regulacije rada trgovina na način da se nedjelja odredi kao dan tjednog odmora.
Prema podacima iz 2022. godinu pokazuje se da gotovo dvije trećine ispitanika (63%) kontinuirano podržava takav prijedlog, a većina građana opisuje rad nedjeljom kao disfunkcionalnu društvenu pojavu.
Podloga za ovakvo normativno uređenje je i analiza tjednog prometa u trgovini na malo prema podacima Porezne uprave Ministarstva financija za razdoblje od 2017. do 2021. godine koja pokazuju kumulativan promet po fiskaliziranim računima prema danima u tjednu, kao i broj izdanih računa za djelatnost G-47 (trgovina na malo, osim trgovine motornih vozila i motocikala), s posebnim osvrtom na četiri velika trgovačka centra za razdoblje od 2018. do 2021. godine.
Dakle, svi navedeni parametri predlagatelju Zakona poslužili su kao opravdani argumenti da nedjelja bude označena u zakonu kao dan tjednog odmora, kao opće pravilo utvrđeno Zakonom o radu. U prilog tomu ide i odluka Ustavnog suda iz 2009.g. koja utvrđuje da je u pravnom poretku Republike Hrvatske nedjelja onaj dan u tjednu koji je prema hrvatskoj tradiciji i njezinim običajima dan tjednog odmora.
Umjesto zaključka treba istaknuti da je zakonodavac imao za cilj urediti važeći Zakon o trgovini na jedan suvremen, moderan i kvalitetan pravni okvir istodobno uvažavajući i bolje uvjete rada za radnika a na drugoj strani dobar okvir za daljnje poticanje poduzetničkih aktivnosti.
Tatjana Martinović, dipl. iur.
Predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora
