Oplemenjivačka prava neodvojivi su dio poljoprivrednih strategija na nacionalnim raznima, europskoj i i globalnoj razini,1 osobito u kontekstu izazova koje donose klimatske promjene. Razvoj održive poljoprivrede jedan je od ciljeva Europskog zelenog plana (European Green Deal) te dio strateških ciljeva Ujedinjenih naroda. „End hunger, achieve food security and improved nutrition and promote sustainable agriculture“ globalni je cilj Ujedinjenih naroda2 kroz koji se između ostalog, aktivno zagovara i promiče razvoj održive poljoprivrede, povećanje produktivnosti sa što manje otpada (zero waste) kao i proizvodnja nutritivno bogate hrane pa analizirana europska studija „Impact of the community plant variety rights system on the EU economy and environment“ razmatra oplemenjivačka prava u ranije navedenom strateškom okviru. Razvoj biljne sorte zahtijeva povrat uloženih sredstava, slijedom čega zakonodavac omogućava registraciju oplemenjivačkog prava s jedne strane, ali i uvodi određena ograničenja radi održavanja poljoprivredne proizvodnje.
Uvod
Europski zeleni plan je prema službenim dokumentima Europske komisije definiran kao „nova strategija rasta kojom se EU nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa.“ Ciljevi smanjenja neto stakleničkih plinova i postizanje klimatski neutralnog kontinenta do 2050. godine neodvojivo su povezani sa klimatskim promjenama, a koje prema previđanjima NASA-e, uzorkuju promjene u strukturi tla, suše, poplave te nastavak porasta globalnog zatopljenja.3 U cilju sveobuhvatne analize utjecaja oplemenjivačkih prava, Europski ured za intelektualno vlasništvo u studiji „Impact of the community plant variety rights system on the EU economy and environment“ razmatra oplemenjivačka prava i u kontekstu europskih i globalnih klimatskih, okolišnih i agrikulturnih politika.4 Oplemenjivačka prava predmet su regulatornog okvira na europskoj i nacionalnim razinama, a u kontekstu Europske unije uređena su prvenstveno Uredbom Vijeća (EZ) br. 2100/94 od dana 27. srpnja 1994. godine o oplemenjivačkim pravima za biljnu sortu zajednice.5
Ekonomski i okolišni aspekti oplemenjivačkih prava
Razvoj biljnih sorti, prema provedenoj studiji Europskog ureda za intelektualno vlasništvo- Impact of the community plant variety rights system on the EU economy and environment ima pozitivne učinke na makro i mikroekonomskoj ekonomskoj razini. Oplemenjivačka prava omogućavaju Europskoj uniji da ostanu „glavni izvoznici ratarskih kultura, pšenice, sirovog šećera i ječma.“6 Ekonomski podaci analizirani od 1995. godine pokazuju da sustav oplemenjivačkih prava i razvoja biljnih sorti omogućava potrošačima pristup dobrima po pristupačnim cijena, slijedom čega isti doprinose stabilizaciji cijena i potražnje na tržištu, kao i povećanju zaposlenosti u poljoprivrednom sektoru. S obzirom da Europska studija obrađuje podatke do 2020. godine, zanimljivo je za istaknuti kako prema podacima Europske studije bez oplemenjivačkih prava bi u 2020. godini proizvodnja ratarskih kultura bila manja za 6.4 %, proizvodnja voća za 2.6 % , povrća 4.7 % te ukrasnog bilja 15.1 %.7 Europska studija oplemenjivački proces smatra jednim od rješenja za izazove koji klimatske promjene i negativni trendovi nameću na globalnom, europskom i nacionalnim tržištima. Oplemenjivački proces trebao bi biti usmjeren na razvoj i stavljanje na tržište biljnih sorti koji su najprije otporniji na abiotičke stresove i negativne klimatske čimbenike, a kako bi se povećala proizvodnja hrane i ostvarili ciljevi održive poljoprivrede uz što manju upotrebu pesticida uz strogo kontrolirane uvjete razvoja i stavljanja na tržište poljoprivrednih sadnica i reprodukcijskog materijala.8 Zaključno ranije navedeno, autori analizirane ekonomske studije navode da bi bez razvojnog oplemenjivačkog prava, unazad proteklih 25 godina, proizvodnja hrane bila znatno manja, čime u skladu sa ciljevima Ujedinjenih naroda, inovacije smatraju ključnim sredstvom za postizanje zadanih ciljeva.9
Može se zaključiti da je oplemenjivački sustav, s jedne strane neodvojivo povezan sa privatnim ulaganjima, dok se s druge stran razmatra u kontekstu globalne, europske i nacionalne poljoprivredne strategije. Povrat na uloženu investiciju, ali i pozicioniranje oplemenjivača na tržištu osigurano je na svojevrsni način kroz oplemenjivačka prava, koja, o čemu je već uvodno bilo riječi postoje na europskoj razini, stjecanjem oplemenjivačkog prava Zajednice u registracijskom postupku koji se vodi pred Uredom zajednice (CPVO) ili (između ostalih zemalja10) ili na nacionalnom nivou stjecanjem nacionalnog oplemenjivačkog prava u registracijskom postupku koji se vodi pred Ministarstvom poljoprivrede i Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu, Hrvatskim centrom za poljoprivredu, hranu i selo (dalje u tekstu: Agencija za poljoprivredu i hranu).11
Kako bi se postigao balans između privatnih i javnih interesa, oplemenjivačka prava zbog svoje specifične uloge u agrarnom sektoru mogu biti ograničena u korist poljoprivrednika, uvođenjem tzv. poljoprivredne privilegije u zakonodavne sustave oplemenjivačkog prava.12 Poljoprivredna privilegija specifično je ograničenje oplemenjivačkog prava, a uvedena je u pravni sustav kao neobvezujuće pravilo za ugovorne potpisnice stupanjem na snagu UPOV Konvencije. Sukladno odredbama UPOV Konvencije, ugovorne potpisnice imaju mogućnost vlastitim zakonodavstvom implementirati odredbe o poljoprivrednoj privilegiji, uz obvezu očuvanja zakonitih interesa oplemenjivača u razumnim granicama. Poljoprivredna privilegija pravo je „poljoprivrednika da u svrhu reprodukcije na polju na vlastitom poljoprivrednom imanju koriste proizvode dobivene od požetog ili pobranog materijala koje su dobili sadnjom, na vlastitom poljoprivrednom imanju, reprodukcijskog materijala sorte drukčije od hibrida ili sintetičke sorte koja je obuhvaćena oplemenjivačkim pravom na biljnu sortu Zajednice.“13 Poljoprivredni izuzetak prema trenutnom zakonodavnom rješenju Europske unije nije primjenjiv u odnosu na sve biljne sorte Zajednice, a značajno je za spomenuti da nije istovjetan poljoprivrednom izuzetku donesenom i sadržanom u članku 12. b. Zakonu o zaštiti biljnih sorti.15 Bitno je za spomenuti da poljoprivrednici nemaju pravo iskorištavanja oplemenjivačkog prava na način kako je određen člankom 13. Osnovne uredbe o zaštiti biljnih sorti (koja odredba određuje opseg sadržaja oplemenjivačkog prava),već isključivo na način određen člankom 14. Osnovne uredbe o zaštiti biljnih sorti u onoj mjeri kako bi se postigla svrha uvođenja poljoprivredne privilegija.16Ograničenjima sadržanim u članku 14. Osnovne uredbe o zaštiti biljnih sorti poljoprivredni izuzetak normiran je uz očuvanje zakonitih interesa oplemenjivača uz obvezu plaćanja naknade oplemenjivačima. Iznimno od obveze plaćanja naknade, Osnovna uredba o zaštiti biljnih sorti određuje oslobođenje od plaćanja naknade u odnosu na male17 poljoprivrednike. Što se tiče visine naknade, poljoprivrednici, izuzev, malih poljoprivrednika, obvezni su plaćati naknadu u iznosu manjem od iznosa koji se inače obračunava za licencu prema tržišnim uvjetima, a koja odredba je logična s obzirom na svrhu poljoprivrednih privilegija. Poljoprivrednu privilegiju prihvatio je i hrvatski zakonodavac kao mjeru očuvanja i poticanja poljoprivredne proizvodnje te u članku 12. b. Zakona o zaštiti biljnih sorti predvidio izuzetak od oplemenjivačkog prava u korist poljoprivrednika.
Zaključak
Oplemenjivačko pravo jedan je od oblika prava intelektualnog vlasništva kojim se uređuje zaštita biljne sorte na određeno vrijeme i na određenom teritoriju kojima se omogućuje povrat uloženog novca i vremena. Iz analiziranih mjerodavnih nacionalnih i europskih propisa, strategija Ujedinjenih naroda, Europskog zelenog plana te ekonomske studije Europskog ureda za intelektualno vlasništvo zaključuje da razvojni proces biljne sorte, ali i oplemenjivačka prava pozitivno utječu na razvoj poljoprivrede, ali i da mogu biti predmet razmatranja i dovođenja ravnoteže između privatnih interesa i širih (općih ciljeva usmjerenih ka održivoj poljoprivredi i zero hunger izazovu.
Željka Krolo Ivanov, mag. iur., spec. intel. prop., odvjetnica u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o.
^ 1 Izvor: Impact of the Community Plan Variety Rights System on the EU Economy and the Environment, ISBN: 978-92-9156-218-0, doi: 10,2814/467 391, TB-05-22-112-EN-N, European union Intellectual Property Office, 2022
^ 2 Izvor: https://sdgs.un.org/topics/food-security-and-nutrition-and-sustainable-agriculture
^ 3 Izvor: Climate Change Could Affect Global Agriculture within 10 Years, Released Monday, November 1, 2021, Produced by, Kathryn Mersman, Written by: Ellen T. Gray, Visualizations by: Mark SubbaRao
Scientific consulting by: Jonas Jaegermeyer, https://svs.gsfc.nasa.gov/13979
^ 4 Izvor: Impact of the Community Plan Variety Rights System on the EU Economy and the Environment, ISBN: 978-92-9156-218-0, doi: 10,2814/467 391, TB-05-22-112-EN-N, European union Intellectual Property Office, 2022, str. 153
^ 5 Pored oplemenjivačkih prava Zajednice, supostoje i nacionalni sustavi zaštite oplemenjivačkih prava. Tako je i Republika Hrvatska uspostavila nacionalni sustav zaštite oplemenjivačkih prava 1997. godine, donošenjem Zakona o zaštiti biljnih sorti.
^ 6 Izvor: Impact of the Community Plan Variety Rights System on the EU Economy and the Environment, ISBN: 978-92-9156-218-0, doi: 10,2814/467 391, TB-05-22-112-EN-N, European Union Intellectual Property Office, 2022
^ 7 Izvor: V. 6, str. 9.
^ 8 Izvor: Impact of the Community Plan Variety Rights System on the EU Economy and the Environment, ISBN: 978-92-9156-218-0, doi: 10,2814/467 391, TB-05-22-112-EN-N, European union Intellectual Property Office, 2022
^ 10 UPOV Konvencijom osnovana je Međunarodna unija za zaštitu biljnih sorti (UPOV), sa sjedištem u Ženevi (Švicarska), čiji je cilj promicanje i zaštita biljnih sorti u svim članicama potpisnicama . Prema javno dostupnim podacima, UPOV Unija u ožujku 2025. godine broji 80 ugovornih potpisnica (članova).
^ 11 Izvor: Zakon o zaštiti biljnih sorti (Narodne novine br. 131/1997, 62/2000, 67/2008, 124/2010, 124/2011, 111/2018 )
^ 12 Izvor: Nguyen, H.B.H., Weckström Lindroos, K. The Regulation of Farmer’s Privilege Under Vietnamese IP Law and the Law of the European Union. IIC 52, 677–705 (2021). https://doi.org/10.1007/s40319-021-01043-z
^ 13 Izvor: Članak 15. Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti od 2. prosinca 1961., koja je izmijenjena u Ženevi dodatnim Aktom od 10. studenoga 1972., 23. listopada 1978. i 19. ožujka 1991. godine
14 Veličina poljoprivrednog imanja nema učinak na stjecanje prava na poljoprivrednu privilegiju.
^ 15 Osnovna uredba o zaštiti biljnih sorti u članku 14. određuje popis biljnih sorti na koje se poljoprivredna privilegija odnosi, a kategorizira ih na krmno bilje, žitarice, krumpir, uljarice i predivo bilje
^ 16 Člankom 14. stavkom 3.Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice propisano je da se proizvod dobiven od požetog ili pobranog materijala može obraditi za sadnju, bilo od strane samog poljoprivrednika ili putem uslugama koje mu se pružaju, ne dovodeći u pitanje određena ograničenja koja države članice mogu uspostaviti u pogledu organizacije obrade navedenog materijala
^ 17 Mali poljoprivrednici definirani su člankom 14. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice i to kao mali poljoprivrednici obuhvaćeni Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1765/92 od 30. lipnja 1992. o utvrđivanju sustava potpore za proizvođače određenih ratarskih kultura i koji su poljoprivredni proizvođači koji ne uzgajaju bilje na površini većoj od površine koja bi bila potrebna za proizvodnju 92 tone žitarica, a u slučaju drugih biljnih vrsta iz poljoprivredni proizvođači koji udovoljavaju usporedivim odgovarajućim kriterijima.
