Posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga na način da od dobavljača objekta leasinga kupnjom ili na drugi način stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a primatelj leasinga se obvezuje za to plaćati naknadu.
Do stupanja na snagu Zakona o leasingu (NN 135/06), Ugovor o leasingu bio je inominantni pravni posao, a koji u sebi sadrži različite elemente ugovora predviđenih Zakonom o obveznim odnosima kao što su kupoprodaja, zakup, najam, nalog, kupoprodaja s obročnom otplatom cijene i s pridržajem prava vlasništva …
Vrste leasinga s obzirom na posebna obilježja su financijski leasing i operativni leasing, a razlike između njih očituju se u visini naknade koju plaća primatelj leasinga koja kod financijskog leasinga u obzir uzima cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snošenju troškova amortizacije (kod financijskog leasinga u pravilu ih snosi primatelj leasinga, a kod operativnog davatelj) i o opciji kupnje odnosno stjecanju vlasništva objekta leasinga koja ne postoji kod operativnog leasinga.
Prema članku 5. Zakona o leasingu (NN 141/13) financijski leasing je pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.
Dakle, financijski leasing je pravni posao u kojem davatelj leasinga daje na „korištenje“ vlastitu stvar, kupuje ju ili je na drugi način pribavlja za primatelja leasinga. Prema Ugovoru o leasingu odobrava njezino korištenje na određeno razdoblje uz plaćanje ugovorene naknade koja u obzir uzima cjelokupnu vrijednost objekta leasinga te daje primatelju leasinga opciju stjecanja prava vlasništva.
Iako je primarna svrha leasinga korištenje, a ne stjecanje vlasništva na objektu leasinga, u Hrvatskoj se pogotovo razvio oblik financijskog leasinga u kojem primatelj leasinga prilikom isplate zadnje rate „zakupnine“ postaje vlasnik objekta leasinga.
Financiranje putem takve vrste financijskog leasinga vrlo je slično financiranju putem kredita dok je u ekonomskom i računovodstvenom smislu gotovo izjednačen s kupnjom na kredit.
Međutim, financijski leasing se od prodaje na kredit razlikuje po tome što kod financijskog leasinga pravo vlasništva nad objektom leasinga prelazi na primatelja tek nakon otplate posljednje rate najamnine (element preuzet iz kupoprodaje s pridržajem prava vlasništva), dok kod kupnje na kredit kupac stječe pravo vlasništva nad sredstvom odmah po isporuci.
U načelu, izbor između ove dvije opcije ovisit će o visini kamatne stope koju će zaračunati banka, tj. leasing društvo, ali i o drugim mogućim troškovima kao što je obveza osiguranja predmeta leasinga (npr. kasko osiguranje vozila), visini naknade za obradu, snošenju rizika i mogućnost davanja objekta leasinga u podnajam.
Ukupna vrijednost „najamnine“ gotovo je jednaka vrijednosti objekta leasinga, a po isteku se objekt leasinga ne vraća davatelju, već primatelj leasinga stječe pravo vlasništva nad objektom leasinga.