c S
U središtu
Razvod braka 11.09.2020 Razvod braka prema Obiteljskom zakonu ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20. – dalje u tekstu ObZ) je prestanak braka za života bračnih drugova koji se pokreće na zakonom propisani način i zbog zakonom propisanih uvjeta.

Iniciranje postupka

Postupak radi razvoda braka pokreće se tužbom jednoga bračnog druga ili prijedlogom za sporazumni razvod braka. Usto, propisano je da i osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja može podnijeti tužbu radi razvoda braka, a sud će nakon pokretanja provjeriti je li ta osoba svjesna značenja i pravnih posljedica poduzimanja daljnjih radnji u postupku.

Pretpostavke za razvod braka

Da bi sud razveo brak, potrebno je da je ispunjen jedan od tri uvjeta propisanih čl. 51. ObZ-a. Dakle, sud će razvesti brak ako: oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma; ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

Ograničenje za podnošenje tužbe postavljeno je na način da muž nema pravo na tužbu radi razvoda za vrijeme trudnoće žene i sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana. 

Također, bračnim drugovima koji imaju zajedničko maloljetno dijete propisana je dužnost sudjelovanja u obveznom savjetovanju prije razvoda braka propisanom člankom 324. ObZ-a, i to kako u slučaju da se postupak razvoda braka pokreće tužbom, tako i u slučaju sporazumnog zahtjeva za razvod braka.

Sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka

Obiteljskim zakonom propisano je da se bračni drugovi mogu sporazumjeti o pravnim posljedicama razvoda braka i to ponajprije, ako imaju zajedničke maloljetne djece - o mjestu djetetova stanovanja (adresi stanovanja - kuće ili stana gdje će dijete stanovati), načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, uzdržavanju djeteta, uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i uzdržavanju bračnog druga.

U slučaju da postignu sporazum o uzdržavanju u pisanom obliku, bračni drugovi mogu predložiti da se on odobri u izvanparničnom postupku.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

Sadržaj obrasca Plana propisan je Pravilnikom o obveznom sadržaju obrasca plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ("Narodne novine" br. 123/15.).

Bračnim drugovima prvenstveno je ostavljeno da sami sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (dalje u tekstu – Plan) kao pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici. Plan treba sadržavati prvenstveno sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja djeteta. U slučaju da bračni drugovi ne uspiju postići sporazum o tim, za nastavak obiteljskog života nakon razvoda braka najvažnijim pitanjima, sud će o njima donijeti odluku po službenoj dužnosti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom.

Člankom 106. stavkom 5. ObZ-a dana je mogućnost roditeljima da Plan sastave samostalno, u postupku obveznoga savjetovanja, kao i u postupku obiteljske medijacije. Cilj obveze sporazumnog uređivanja odnosa medu roditeljima i djecom nakon razvoda braka jest prebacivanje odgovornosti za uređivanje obiteljskih odnosa s države na roditelje u skladu s načelom prvenstvenoga prava i dužnosti roditelja da skrbe o djetetu.

Roditelji su u tom smislu dužni sami sporazumno urediti svoje obiteljske odnose s djecom. Takav stav zakonodavca polazi od temeljne pretpostavke da upravo roditelji najbolje znaju koje su individualne potrebe njihove djece, zatim njihove osobne potrebe te sveukupne potrebe njihove obitelji, koja iz perspektive djeteta i dalje nastavlja biti jedinstvena cjelina. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi u situaciji kad roditelji više ne žive zajedno nije moguće bez unaprijed postavljenih pravila o načinu na koji će se zajednički skrbiti o djetetu.

Uvođenjem obveze sastavljanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditeljima se prepušta sloboda da u skladu s individualnim potrebama cjelokupne obitelji urede način na koji će se u okolnostima promjene obiteljske strukture skrbiti o svojoj djeci.

Člankom 106. ObZ-a propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete (sukladno odredbama članka 108. ObZ-a), te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja, kao i druga pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi za koja roditelji smatraju da su bitna za dijete, odnosno o kojima su roditelji dužni odlučivati sporazumno, a za koja se smatra da je drugi roditelj dao suglasnost (kao što je primjerice ostvarivanje osobnih odnosa s djetetu bliskim osobama, izvanredni medicinski postupci ili liječenje te izbor škole).

Pritom je člankom 111. ObZ-a propisana dužnost roditelja da međusobno razmjenjuju informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, s tim da razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

Roditelji su dužni upoznati dijete sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću te ga poštovati u skladu s djetetovom dobrobiti. Pritom, sukladno odredbi članka 358. ObZ-a dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim prvima i interesima te sukladno čl. 87. ObZ-a ima pravo na posebnog skrbnika u postupku.

Primjerice, izostanak postavljanja posebnog skrbnika u sudskom postupku radi razvoda braka gdje se stranke spore o planu zajedničke roditeljske skrbi Županijski sud u Splitu u odluci poslovni broj Gž Ob-546/2018 od 8. studenoga 2018. ocijenio je kao bitnu povredu odredaba postupka, pri čemu sud ocjenjuje da za samostalno sudjelovanje u postupku nije od važnosti činjenica da je maloljetnom djetetu nedostajalo dva mjeseca do punoljetnosti.

Kako bi stekao svojstvo ovršne isprave, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja te odobravanja sukladno odredbama članaka 461. do 467. ObZ-a.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti te podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja i odobravanja izmijenjenog plana sukladno odredbama članka 469. ovoga Zakona.

Prijedlog za sporazumni razvod braka kad bračni drugovi imaju maloljetno dijete

Bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete dužni su uz prijedlog za sporazumni razvod braka podnijeti izvješće o obveznom savjetovanju i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Dodatno, obzirom na to da sporazumni razvod braka pripada izvanparničnoj jurisdikciji, propisan je poseban izvanparnični postupak radi razvoda braka na temelju sporazuma bračnih drugova. Uz to, u skladu s temeljnim načelom prvenstvene odgovornosti roditelja za odgoj i razvoj njihove djece, te podredne dužnosti države da intervenira u obiteljske odnose, propisana je mogućnost sporazumijevanja oko pitanja koja se odnose na djecu te je sporazumni razvod braka uvjetovan tim sporazumom, budući da on razumijeva sporazum bračnih drugova - roditelja vezano uz pitanja koja se odnose na djecu.

Ocjena je zakonodavca da upravo mogućnost sporazumijevanja o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kroz postupak obveznog savjetovanja i obiteljske medijacije, kao i dostupnost jasnih smjernica i primjera za popunjavanje plana na mrežnim stranicama nadležnog ministarstva, dovodi do povećanja broja razvoda u kojima roditelji ipak uspijevaju mirnim putem postići sporazum o izvršavanju roditeljske skrbi i na taj način sprječava dodatnu traumatizaciju djece kroz dugotrajne sudske postupke.

Tužba radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju maloljetno dijete

U slučaju kad bračni drugovi imaju maloljetno dijete, kao prilozi uz tužbu moraju biti dostavljeni Izvješće o obveznom savjetovanju ne starije od šest mjeseci te dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije. Ako tužitelj uz tužbu radi razvoda braka podnese izvješće o obveznom savjetovanju starije od šest mjeseci, sud će tužbu radi razvoda braka odbaciti.

Za provođenje obveznog savjetovanja, sukladno čl. 321. ObZ-a nadležan je stručni tim centra za socijalnu skrb nadležnog prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta, ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivalište, odnosno boravišta bračnih ili izvanbračnih drugova.

Važnost obveznog savjetovanja je u tome što ono ima elemente edukacije kako u području prava, tako i u području psihologije. Istraživanja u području psihologije pokazuju da intervencije koje usporavaju ili preusmjeravaju misli koje potiču osjećaj neprijateljstva mogu ovaj osjećaj držati pod kontrolom ako su poduzete u stadiju pogoršanja partnerskih odnosa koji stoje u rasponu od početnoga do srednjega. To znači da bračne drugove valja što prije informirati o posljedicama koje stres i negativne emocije u vrijeme razvoda mogu uzrokovati, tako da postoji veća šansa da će se te posljedice ublažiti ili izbjeći. Rana intervencija ujedno može zaustaviti prevladavanje negativnih emocija bračnih drugova, zbog čega je nužna kvalitetna edukacija prije pokretanja sudskoga postupka za razvod braka.

Obvezno savjetovanje (zajedno s obiteljskom medijacijom) kao rana intervencija u partnerske odnose prije sudskoga postupka znači nastojanje društva da pomogne roditeljima u vrijeme razvoda da uspješno organiziraju ostvarivanje roditeljske skrbi u kriznom prijelaznom razdoblju, premda odgovornost za ostvarivanje roditeljske skrbi i dalje ostaje na strani roditelja.

Roditeljima se, u postupku obveznoga savjetovanja, daje prilika da se upoznaju s obiteljsko-pravnim sustavom koji uređuje razvod i roditeljsku skrb nakon razvoda (u postupku obveznoga savjetovanja) te prilika unaprjeđenja svojeg ponašanja i komunikaciju (u postupku obiteljske medijacije).

S druge strane, za razliku od ranijih propisa, prema kojima bračni drugovi prvo dolaze na sud radi razvoda, gdje njihovi odnosi često eskaliraju, tako da je mogućnost sporazuma i eventualnoga pomirenja, pa i odustanka od razvoda značajno umanjena, prema sadašnjem zakonodavnom okviru ostavlja im se određeno vrijeme u kojem se njihovi odnosi mogu poboljšati bez obzira hoće li pokrenuti postupak za razvod braka ili ne.

Pritom valja napomenuti da je zakonodavac uzeo u obzir da, zbog objektivnih razloga, nije baš svaki odnos između bračnih drugova kandidat za provođenje obiteljske medijacije. S tim u vezi, člankom 332. ObZ-a propisani su izuzeci od primjene koji se odnose na brakove u kojima je prisutno obiteljsko nasilje i kršenje prava djeteta od strane roditelja, u kojim okolnostima je nužno zaštititi žrtvu i dijete, kao i okolnosti kada su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka niti uz stručnu pomoć, nesposobni su za rasuđivanje te ako je jednom bračnom drugu nepoznato prebivalište, odnosno boravište.

Zaključno, s obzirom na osjetljivost područja koje uređuje, za postizanje cilja ovakvog normativnog okvira nužan je povezan i koordiniran rad sudova i sustava socijalne skrbi, osobito centara za socijalnu skrb, kao i drugih tijela državne uprave te je rezultat ovako uređenih pitanja razvoda braka najbolje pratiti kroz sudsku praksu koja će najjasnije pokazati njegove eventualne boljke.

Tihana Čikeš, dipl. iur.