Pojedinačni ispravni postupak
Valja prije svega razjasniti definiciju pojedinačnog ispravnog postupka. Čl. 208. Zakona o zemljišnim knjigama ga definira kao poseban zemljišnoknjižni postupak u kojem se ispravljaju zemljišnoknjižni upisi, a provodi se kad postoji opravdani razlog. Sam termin „poseban“ ga odvaja od redovitih postupaka u kojima se traži upis, uknjižba, zabilježba, upis brisanja, predbilježba ili nešto drugo, a koje sudovi provode na temelju odredbi iz čl. 97. – 181. ZZK-a. Redoviti postupak ima svoja pravila i načela od kojih je svakako najznačajniji onaj strogog formalizma koji traži jasno definiranje nekretnine u koju se traži upis, podobnost isprave temeljem koje se traži upis te njezina forma te se ne dozvoljava nikakva nadopuna ili mijenjanje zahtjeva jednom kada se prijedlog podnese sudu. Osim toga, relevantno stanje je ono koje se u zemljišnim knjigama nalazi u trenutku podnošenja prijedloga.
Opravdani razlog
Pojedinačni ispravni postupak, s druge strane, pokreće se kada za to postoji opravdani razlog, što je druga najvažnija stavka njegove definicije. Opravdani razlog je pak definiran kao onaj razlog koji postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.
Ukoliko postoji opravdani razlog, tada postoji i pravni interes. U tom kontekstu, tko uspije dokazati postojanje opravdanog razloga, dokazao je i pravni interes za pokretanjem pojedinačnog ispravnog postupka. To se dokazuje, kako sama definicija govori, ispravom. Dakle, da bi se govorilo o opravdanom razlogu, predlagatelj mora imati ispravu koja mu daje određeno zemljišnoknjižno pravo koje ne može knjižiti u redovitom postupku.
Priroda samih isprava ovisi od slučaja do slučaja, međutim, navedeno ne mora nužno biti pravni posao. Kako je Županijski sud u Velikoj Gorici, odlukom posl.br. Gž Zk-235/2021 od 19. siječnja 2023. godine istaknuo da i posjedovni listovi tj. (izvaci iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine) mogu biti isprave kojima bi predlagatelj mogao učiniti vjerojatnim postojanje njegovog pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka.
Također, da bi se prijedlogu za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka udovoljilo, dovoljno je da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje opravdanog razloga. On, dakle, nije dužan već u prijedlogu za otvaranje dokazivati i osnovanost svojeg zahtjeva. Tako u rješenju Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž Zk-144/2019 od 10. listopada 2019. stoji kako opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovog Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.
Dosjelost u pojedinačnom ispravnom postupku
S obzirom na dikciju čl. 208. ZZK-a, mnoge stranke i njihovi punomoćnici su odlučili biti kreativni i pokušali upisati pravo vlasništva temeljem dosjelosti. Jedan posebno zanimljiv slučaj se odvio pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici te je producirao interesantnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske po dopuštenoj reviziji.
Županijski sud u Varaždinu, stalna služba u Koprivnici, je dana 27. siječnja 2020. godine donio rješenje posl. br. Gž Zk-214/2019 kojim je odbio žalbu predlagatelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Splitu, stalna služba Supetar, posl.br. Z-4798/2017 kojim je odbijen prijedlog za otvaranjem pojedinačnog ispravnog postupka. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog predlagatelja za pokretanje i vođenje pojedinačnog i ispravnog postupka jer je utvrdio da predlagatelj svoj zahtjev temelji na činjenici posjedovanja predmetne nekretnine kroz određeni period i na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Predlagatelj svoj opravdani razlog za pokretanje postupka nije temeljio na ispravama iz kojih bi bilo vjerojatno da njemu pripada pravo vlasništva koje nije upisano na njegovo ime u zemljišnim knjigama, već na činjenici posjedovanja kroz određeni vremenski period. Prvostupanjski sud je odbio njegov prijedlog, smatrajući da se u pojedinačnom ispravnom postupku ne mogu utvrđivati činjenice vezane za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, već se te činjenice mogu utvrđivati samo u parničnom postupku izvođenjem određenih dokaza. Drugostupanjski sud je podržao takav stav. Po njegovoj ocjeni, stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne može se utvrđivati u pojedinačnom ispravnom postupku, već se pravo vlasništva dosjelošću kao stjecanje prava vlasništva na temelju zakona može utvrđivati isključivo u parničnom postupku izvođenjem dokaza i utvrđivanjem činjenica koje se u zemljišnoknjižnom postupku ne mogu provoditi.
Protiv predmetne odluke predlagatelj ustaje sa prijedlogom za dopuštenje revizije, koje mu je odobreno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revd-2769/2021 od 2. rujna 2021., a pitanje radi kojeg je revizija dozvoljena je glasilo:
"Da li se u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku može dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pri čemu svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj može dokazivati, osim ispravama, i drugim dokazima: svjedoci, očevid i dr.?"
Revizija je bila dopuštena zbog različite sudske prakse izražene u rješenju Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž Zk-590/2016 od 14. prosinca 2016. godine.
VSRH je rješenjem posl.br. Rev-346/2023 od 13. lipnja 2023. odbio reviziju kao neosnovanu na dopušteno pitanje odgovorio: "U pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku ne može se dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj dokazuje osim ispravama i drugim dokazima kao što su svjedoci, očevid i dr."
Predmetni odgovor, valja napomenuti, na prvu se doima izrazito restriktivno, jer se može lako tumačiti na način da, osim temeljem isprava, apsolutno nije moguće dokazivati pravo vlasništva i drugim dokazima, kao što su svjedoci, očevid, i dr. Takav zaključak je moguć isključivo ako bi se gledao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, a zanemari ostatak obrazloženja rješenja VSRH.
Naime, iz rješenja VSRH proizlazi i sljedeći dio: „Nižestupanjski sudovi su u ovom zemljišnoknjižnom predmetu zaključili da predlagatelj nije ispunio pretpostavke iz čl.200. i čl.200.a ZZK-a odnosno da predlagatelj razlog za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka ne temelji na ispravama iz kojih bi bilo vjerojatno da mu pripada pravo vlasništva koje nije upisano na njegovo ime u zemljišnim knjigama, već je svoj prijedlog temeljio samo na činjenici posjedovanja nekretnine kroz određeno vremensko razdoblje.“
Dakle, ponovno se treba vratiti i na obrazloženje prvostupanjskog suda. U navedenom predmetu predlagatelj uopće nije niti predlagao isprave kao dokazno sredstvo, već je isključivo temeljio svoj prijedlog za otvaranjem pojedinačnog ispravnog postupka na temelju dugogodišnjeg posjeda. U praksi, naravno da je moguće utvrđivati vlasništvo i temeljem drugih dokaza, poput svjedoka, očevida, elaborata, itd., ali isprava mora postojati kako bi se dokazala vjerojatnost opravdanog razloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka.
Spor oko prava vlasništva
Kako smo naveli, neke stranke su pokušale zaobilaznim putem, preko instituta pojedinačnog ispravnog postupka, ishoditi pravo vlasništva čak i ako se u vezi s nekretninom vodi parnični postupak. Iako se pravo vlasništva na temelju zakona stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a presude u parnicama imaju deklaratorni značaj, da bi se izvršio određeni upis potrebna je isprava u vidu pravomoćne sudske odluke.
U tom smislu, dvije su sudske odluke interesantne, kada su stranke pokušale iskoristiti ispravni postupak i „ubrzati“ svoj predmet, odnosno ishoditi upis prava vlasništva, iako je postojao spor oko toga.
Županijski sud u Velikoj Gorici je u odluci posl.br. Gž Zk-547/2021 od 22. listopada 2021. zauzeo stav da u situaciji kada se između predlagatelja u pojedinačnom ispravnom postupku i zemljišnoknjižnih vlasnika već vodi parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da ne postoji opravdani razlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka jer predlagatelj svoja vlasnička prava već pokušava ostvariti u parnici. Isti sud je zauzeo identičan stav i u odluci Gž Zk-770/2021 od 21. siječnja 2022. godine.
Dakle, dosjelost se ne može koristiti kao argument za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno, nije opravdani razlog u smislu čl. 208. ZZK-a i za očekivati je da će takve prijedloge općinski sudovi, ako se podnesu, odbijati.
Filip Galić
Izvori:
1. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23.)
2. Gž Zk-235/2021
3. Gž Zk-144/2019
4. Gž Zk-214/2019
5. Revd-2769/2021
6. Rev-346/2023
