Dopuštenost, zakonitost štrajka ne znači da je dozvoljeno činjenje kaznenih djela za vrijeme trajanja štrajka, kako štrajkašima i organizatorima štrajka, tako i drugim osobama.
1. Uvodna razmatranja
Državni službenici (i namještenici) zaposleni u pravosudnim tijelima (sudovi i državna odvjetništva) stupili su u uredno najavljeni štrajk dana 5. lipnja 2023. Imajući u vidu specifičan karakter državne službe te uvažavajući okolnost da je poslodavac državnih službenika javna vlast odnosno država, odmah po najavi štrajka zatražena je ocjena dopuštenost navedene akcije državnih službenika. Dodatno treba naglasiti da državni službenici oduvijek ne ulaze u kategoriju klasičnih radnika, upravo suprotno, tijekom vremena se razvilo shvaćanje da zbog povlastica koje uživaju, naročito stalnosti radnog odnosa, čine jedan zatvoreni krug iz kojeg se teško izlazi. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: 17 P-10/2023-8 od 5. lipnja 2023. odbijen je zahtjev Republike Hrvatske kao tužiteljice da se štrajk koji je najavio Sindikat državnih lokalnih službenika i namještenika proglasi nezakonitim. Time je stavljen pečat na prvu fazu odlučivanja o zakonitosti, dopuštenosti štrajka državnih službenika. Pravo radnika na kolektivnu akciju ili pravo na štrajk uživa osobitu zaštitu javne vlasti jer je ustavno zajamčeno (čl. 60. Ustava Republike Hrvatske, a samim time trebalo bi uživati odgovarajuću sudsku zaštitu, u okviru sudbenog procesa tijekom kojega se odlučuje o dopuštenosti radničke akcije protiv poslodavca.
2. Legitiman cilj kolektivne akcije državnih službenika
Sindikati se kolektivnom akcijom i prekidom rada mogu koristiti jedino ako imaju legitimni cilj, ako je samo takva akcija prikladna za ostvarenje tog cilja te ako na raspolaganju nemaju manje restriktivnu mjeru da ga ostvare, pri čemu treba naglasiti da je štrajk miran način rješavanja kolektivnih sporova. Razlozi za štrajk moraju biti navedeni u pismu kojim se najavljuje štrajk (čl. 205. st. 6. Zakona o radu, „Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje u tekstu: ZR), gdje se, između ostalog, moraju precizirati. U pismu kojeg je uputio sindikat koji je organizirao štrajk državnih službenika zaposlenih u pravosudnim tijelima, kao jedan razlog za štrajk, istaknuta je zaštita gospodarskih interesa. Apsolutno nejasno kakav to gospodarski interes imaju i uopće mogu imati državni službenici, jer nemaju baš nikakve veze s gospodarstvom. Prethodno je već istaknuto da spadaju u zasebnu skupinu radne snage i izdvajaju se iz skupine klasičnih radnika odmah u startu po činjenici da nikada ne sklapaju ugovor o radu. Privatni sektor i rad na temelju ugovora o radu treba oštro razlučiti od javnog sektora te zasnivanja radnog odnosa na temelju akta ovlaštenog predstavnika poslodavca u vidu rješenja o prijmu u državnu službu (čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima, „Narodne novine“ 92/05., 140/05., 142/06.., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12.-pročišćeni tekst, 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22; dalje u tekstu: ZDS). Dopuštenost štrajka1 ocjenjuje se na osnovu poštovanja procedure organizacije štrajka i postojanja ili nepostojanja zakonskim putem propisanih razloga za štrajk. „Štrajk ne smijemo percipirati u kontekstu agresivnog rješavanja sporova koji nastaju između socijalnih partnera.“2 „Promatrano činjenično, štrajk je mirno sredstvo jer se za vrijeme štrajka samo zaustavlja rad, a ne provodi nikakva fizička agresija ni prema sredstvima rada ni prema poslodavcu ili vladi. Štrajkom ne bi trebalo narušavati socijalni mir, niti bi zbog njega pojedinci morali trpjeti, a osobito ne oni na koga se on neposredno ne odnosi. On nastaje kao krajnje sredstvo, odnosno kada prestane nada da će prosvjedi, upozorenja ili dijalozi donijeti pozitivan učinak za radnike i sindikate, odnosno bolje rečeno, kada se iscrpe sve druge mogućnosti za kolektivno rješavanje sporova, to jest kada poslodavac ne uvaži prethodne oblike izražavanja nezadovoljstva radnika.“3 Dvije su temeljne dopuštene svrhe organiziranja i provedbe štrajka: (i) promicanje i zaštita gospodarskih i socijalnih interesa radnika - članova sindikata4 i (ii) neisplata plaće, odnosno naknade plaće5 u određenom roku. „štrajk čiji je organizator tuženik ne predstavlja štrajk zbog spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora iz čl. 205. st. 2. ZR-a, već štrajk organiziran u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa iz čl. 205. st. 1. ZR-a. Naime, u konkretnom slučaju, razlog za štrajk je nezadovoljstvo državnih službenika i namještenika u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu visinom plaća i zahtjev za njihovim povećanjem. Ne radi se dakle, o štrajku zbog spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, već o štrajku koji je organiziran u svrhu promicanja gospodarskih i socijalnih interesa državnih službenika i namještenika u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu. Pritom odredbe Zakona o radu ne daju definiciju pojma „zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa“ koji predstavljaju razlog za štrajk, pa je stoga potrebno u okolnostima svakog konkretnog slučaja procijeniti da li su razlozi zbog koji pojedini sindikat organizira štrajk usmjereni na zaštitu gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova.“6 U sudskoj odluci kojom je štrajk dopušten, dakle ocijenjen zakonitim, nije precizirano o kakvim bi se gospodarskim interesima državnih službenika radilo, ali je nesporno da je riječ o socijalnim interesima, uvažavajući napose trenutak u kojem živimo, obilježen recentnim prestankom proglašene epidemije zarazne bolesti COVID-19, inflacijom, prijetećom recesijom i drugim negativnim ekonomskim prilikama.
3. Reprezentativnost sindikata kao preduvjet za poduzimanje kolektivne akcije
Zakonitost, dopuštenost razloga za štrajk bitan je preduvjet poduzimanja štrajka, gdje nepostojanje reprezentativnosti7 za kolektivno pregovaranje isključuje ovlast za pokretanje sindikalne akcije, budući da formalno, niti stvarno, kolektivni radni spor nije nastao. Zahtjev da sindikat mora biti reprezentativan izrijekom je propisan odredbom članka 205. stavak 2. ZR-a. Svi materijalnopravni uvjeti u pogledu organiziranja i provedbe štrajka moraju biti 8 ispunjeni, inače će biti nezakonit.9 „Za ocjenu provedenog štrajka zakonitim mora biti, po pravilu iz čl. 210. ZR-a, kumulativno ispunjeno nekoliko uvjeta - pretpostavki. Materijalnopravne pretpostavke su: da štrajk mogu organizirati samo sindikati ili njihove udruge više razine, da mora biti organiziran iz zakonom dopuštenih razloga i sudjelovanje radnika u štrajku mora biti dobrovoljno. Postupovne pretpostavke su: da se štrajk mora najaviti poslodavcu ili udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren te štrajk ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja. Svi ovi zakonom propisani uvjeti za dopuštenost štrajka moraju biti kumulativno ispunjeni i odsustvo samo jednog od njih čini štrajk nedopuštenim. No osim navedenih uvjeta propisanih za dopuštenost štrajka moraju biti ispunjeni i uvjeti utvrđeni kolektivnim ugovorom ili pravilima sindikata, ako su ti akti doneseni.“10 Sud je otklonio navedeni argument predstavnika poslodavca kao razlog da produljenje štrajka državnih službenika namještenika proglasi nezakonitim, uz obrazloženje da „štrajk koji organizira tuženik predstavlja štrajk iz čl. 205. st. 1. ZR-a. To nadalje znači da se na taj štrajk ne odnosi odredba čl. 205. st. 2. ZR-a koja regulira posebne pretpostavke koje moraju biti ispunjene za slučaju organiziranja štrajka u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, koja odredba čl. 205. st. 2. ZR-a u odnosu na odredbu čl. 205. st. 1. ZR-a predstavlja lex specialis. Dakle, za sindikat koji organizira štrajk u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa (čl. 205. st. 1. ZR-a), a isto se odnosi i na sindikat koji organizira štrajk zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, kao i sindikat koji organizira štrajk solidarnosti (čl. 205. st. 5. ZR-a), ne mora biti utvrđena reprezentativnost. Reprezentativnost sindikata kao pretpostavka za dopuštenost štrajka mora biti ispunjena samo ako se radi o štrajku koji se organizira zbog spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora iz čl. 205. st. 2. ZR-a, što ovdje, kako je ranije navedeno, nije slučaj.“11
4. Poveznice kaznenopravne zaštite i prava na štrajk
Ranije, pravo na štrajk bilo je zaštićeno u okviru kaznenog materijalnog prava, gdje su nesavjesni poslodavci mogli kazneno odgovarati zbog uskrate ili ograničavanja prava na štrajk (čl. 111. Kaznenog zakona, "Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., 125/11., 143/12.; dalje u tekstu: KZ/97). Prema odredbama važećeg KZ-a, poslodavci mogu kazneno odgovarati samo zbog nezakonitog otkaza radniku koji je sudjelovao u zakonitom i dopuštenom štrajku (čl. 131. st. 2. u vezi sa st. 1. istoga članka KZ-a). Uskrata prava na štrajk u kaznenopravnom smislu svrstana je u okvir povrede prava na rad12. Otkaz je moguć i u državnoj službi, sukladno odredbama čl. 136. st. 1. i 2. ZDS-a , odnosno čl. 136.a ZDS-a, gdje je prema odrednici čl. 136.a st. 4. ZDS-a, ovlašteni predstavnik poslodavca ovlašten izvanredno otkazati državnu službu ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela. Državna služba u navedenom slučaju prestaje danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu (čl. 136.a st. 8. ZDS-a). Štrajk kao kolektivna akcija radnika sam po sebi više ne uživa kaznenopravnu zaštitu. Neophodno je stoga pažljivo promotriti i tumačiti odrednice radnog prava po pitanju dopuštenosti odnosno zakonitosti štrajka državnih službenika i namještenika, kako ne bi došlo u pitanje izvršavanja osnovne obveze iz radnog odnosa, prestacije rada te posljedično izvanrednog otkaza državne službe.
...
dr. sc. Bruno Moslavac, općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici
...
>> cijeli članak pročitajte na poveznici
^ 1 Svaki oblik radničke borbe za vlastita prava je legitiman, pod uvjetom da je riječ o zakonitoj industrijskoj akciji i jednako takvom obliku sindikalnog pritiska na poslodavca. Svaka sindikalna akcija mora se voditi iznimno, korisno, profesionalno i organizirano. Prema: Učur, Marinko Đuro – Smokvina, Vanja. Industrijske akcije kao sindikalna prava i slobode. Rijeka: Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci (1991), v. 31, br. 2., 2010., str. 674.
^ 2 Herman, Vilim – Ćupurdija, Milorad. Osnove radnog prava. Vukovar: Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, 2011., str. 176.
^ 3 Herman, Vilim – Ćupurdija, Milorad. Osnove radnog prava. Vukovar: Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, 2011., str. 176.
^ 4 „U konkretnom slučaju radi se o štrajku koji ima za svrhu zaštitu i promicanje gospodarskih i socijalnih interesa radnika-članova tuženika, a budući da je tužitelj (poslodavac) odbio gotovo sve prijedloge izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora, očigledno je došlo do kolektivnog interesnog spora koji opravdava najavljeni štrajk.“ (VsRH broj Gž 12/08-2 od 18. lipnja 2008.)
^ 5 Za ilustraciju, u okviru kaznenopravne zaštite prava na plaću, odnosno zaradu radnika, nije izričito normirano da se štiti i naknada plaće (, niti se takav zaključak može izvesti iz tzv. kaznenopravne definicije plaće (čl. 132. st. 6. Kaznenog zakona, Narodne novine 125/11 i 144/12; u daljnjem tekstu: KZ). V. više u: Moslavac, B., (2012.), „Dekriminalizacija prilikom inkriminiranja ili neisplata plaće kao kazneno djelo“, Hrvatska pravna revija br. 9/12, str. 65-66 i Grozdanić, V. – Škorić, M. – Martinović, I., „Kaznenopravna zaštita radnika prema odredbama novog Kaznenog zakona“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 2/2012, str. 481.
^ 6 ŽsZg broj: 17 P-10/2023-8 od 5. lipnja 2023., t. 14.
^ 7 V. više u: Gotovac, Viktor. Sklapanje kolektivnog ugovora u svjetlu Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Zagreb: Fleksibilnost i fleksigurnost – postojeća rješenja i promišljanja, Zbornik radova Konferencije o radnim odnosima u Republici Hrvatskoj, Rosip d. o. o., 2012. Usp. i Moslavac, Bruno. Osnove radnog prava za menadžere, II. izdanje. Virovitica: Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici, 2013, str. 250-257.
^ 8 „Prvostupanjski sud je utvrdio da je podnositeljica sudjelovala u četverodnevnom štrajku koji je dopušten što se tiče cilja radi kojeg je do štrajka došlo (isplata dospjelih neisplaćenih plaća – članak 210. Zakona o radu, "Narodne novine" broj 38/05., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01.), ali koji nije bio organiziran od strane sindikata niti je bio najavljen, što su sve pretpostavke za provođenje zakonitog štrajka.“ (USRH broj U-III/1468/2004 od 20. travnja 2006.)
^ 9 „Štrajk kojeg su organizirali tuženici nezakonit iz razloga što je organiziran i proveden prije ispunjenja zakonom utvrđenih uvjeta, odnosno prije provedenog postupka mirenja i prije nastupa dilatornog roka od 30 dana od dospijeća plaće za mjesec travanj 2006., tj. dalje prema zakonu.“ (VSRH Gž 25/2006-2 od 30. studenoga 2006.)
^ 10 VtsRH broj Pž 2796/06-3 od 21. lipnja 2006.
^ 11 ŽsZG broj: 17 P-10/2023-8 od 5. lipnja 2023., t. 16.
^ 12 Naslov iznad članka 131. KZ-a glasi „Povreda prava na rad“, a sadržajno uključuje i kaznenu zaštitu upravo prava na rad, zatim prava na štrajk i zaštitu od nezakonitog otkaza.
