Povod stvaranja Lisabonske strategije bila je spoznaja dobivena na temelju usporedbe konkurentske pozicije Europske unije sa SAD-om i Japanom. EU je zaostajala u mnogim faktorima za gospodarstvima navedenih zemalja. Uslijedila je izrada Lisabonske strategije s ciljem povećanja konkurentnosti Europske unije. Na sjednici Europskog vijeća u Lisabonu 2000. godine identificirane su slabe i jake strane Unije.
Odlučeno je da će se strateške mjere provoditi na nacionalnoj i regionalnoj razini između tijela Europske unije i država članica putem tvz. otvorene metode koordinacije (OMC-a). Za potrebe praćenja provedbe strategije izrađene su: tvz. benchmark analize konkurentnosti, nacionalni planovi za poboljšanje konkurentnosti, a potreban je i otvoren pristup razmjenjivanju iskustva i prakse (
best practice).
Krajnji cilj Lisabonske strategije jest da do 2010. godine „Europsku uniju učini najdinamičnijom i najkonkurentnijom na znanju utemeljenoj ekonomiji, koja je ujedno sposobna postići održiv ekonomski rast s brojnijim i boljim radnim mjestima, snažnijom socijalnom kohezijom i poštovanjem okoliša“ (Europska komisija, 2006.).
Komisija je Vijeću Europske unije predložila da se ciljevi revidirane Lisabonske strategije ostvare putem partnerstva sa zemljama članicama. Prijedlog je prihvaćen te je određeno da će partnerstva za cilj imati ubrzanje i usmjeravanje reformi koje su potrebne za povećanje rasta i zaposlenja. Da bi partnerstva donijela rezultate, zahtjeva se potpuna predanost svakog partnera na nacionalnoj razini te posvećenost ostvarenju tvz. lisabonskog akcijskog programa (Europska komisija, 2006.).
Program predstavlja prioritetne ciljeve djelovanja u tri glavna područja:
1.
učiniti Europu atraktivnijim mjestom za ulaganje i rad: proširiti i produbiti unutarnje tržište, osigurati otvorena i konkurentna tržišta unutar i izvan Europe, poboljšati europsku i nacionalnu regulativu, proširiti i poboljšati europsku infrastrukturu
2.
znanje i inovacije za rast: povećati i poboljšati ulaganja u istraživanje i razvoj, potaknuti inovacije, koristiti ICT i održivo iskorištavati resurse, pridonijeti snažnijoj europskoj industrijskoj bazi
3.
stvaranje većeg broja i boljih radnih mjesta: privući veći broj ljudi u zapošljavanje uz modernizaciju sustava socijalnih službi, poboljšati prilagodljivost radnika i poduzeća te fleksibilnost tržišta rada, više ulagati u ljudski kapital boljim obrazovanjem i izgradnjom vještina.
Na zasjedanju Europskog vijeća u Gotebergu 2001. godine, započela je integracija budućih zemalja članica u Lisabonsku strategiju. Napredak se prati kroz strukturne pokazatelje, sektorsko vrednovanje i izvještaje Komisije. Uspjeh integracije ovisi o poboljšanju kvalitete života uvjetovane održavanjem visoke stope ulaganja.
Kako bi implementirale i ostvarile ciljeve Lisabonske strategije, pristupne države preuzele su obavezu poboljšanja institucionalnog i zakonskog okvira, jačanja stabilnosti institucija, razvoja kulture, iskorištavanja potencijala otvorenih mirovinskih fondova.
Prihvaćanjem ciljeva politike Europske unije, Hrvatska se obavezuje prihvatiti sadržaj, načela i političke ciljeve tvz. Osnivačkih ugovora na kojima se Lisabonska strategija temelji. Najvažniji ciljevi Ugovora jesu promicanje održivog razvoja, visoke razine zapošljavanja i socijalne zaštite te održiv razvoj i visoka stopa konkurentnosti. Strukturni pokazatelji kojima se mjeri napredak zemalja članica u mnogim su područjima za Hrvatsku nedostupni.
Bez obzira na stanovite pomake, Hrvatska nema razrađen nacionalni akcijski program za provođenje Lisabonskih ciljeva. No međutim, postoje drugi strateški dokumenti čiji su ciljevi i aktivnosti vezani za provedbu Lisabonske strategije. Neke od važnijih strategija su:
1. Hrvatska u 21. stoljeću - dokument koji obuhvaća dvadesetak sektorskih strateških dokumenata od kojih je velik broj usklađen s Lisabonskom strategijom. U tom kontekstu zanimljiva jest strategija znanosti i istraživanja (
Strategija razvitka Republike Hrvatske „Hrvatska u 21. stoljeću“ – znanost, NN 108/03) koja potiče stvaranje društva utemeljenog na znanju i inovacijama.
2.
Strateški okvir za razvoj od 2006.-2013. - dokument koji predstavlja ukupni okvir za razvoj u slijedećih sedam godina kroz postizanje strateških ciljeva. Potiče težnju povećanju konkurentnosti i jačanju socijalne kohezije. Naglasak je na jačanju ljudskih potencijala kao izvora konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.
Pomaci Hrvatske prema europskoj politici zabilježeni su u nekoliko usporedivih međunarodnih studija koje govore o značajnom napretku u rangiranju Hrvatske u usporedbi s ranijim razdobljem. Naglašeno je da postoje problemi u praćenju napretka što se može riješiti razvijanjem sustava prikupljanja i praćenja kvalitativnih i kvantitativnih podataka.
Tako je 2008. godine Nacionalno vijeće za konkurentnost objavilo izvješće Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) o analizi provedbe Lisabonske strategije prema kojem je Hrvatska među 16 zemalja nečlanica Europske unije zauzela prvo mjesto, dok se po ukupnoj ocjeni smjestila uz bok članicama EU - između Grčke i Italije, a ispred Rumunjske, Poljske i Bugarske. Međutim, moramo biti svjesni da provedba ciljeva Lisabonske strategije u Hrvatskoj najviše ovisi o njezinoj sudbini na razini Europske unije.
Do 2010. godine koja je krajnji rok za ostvarenje Lisabonske strategije, postalo je jasno da u EU nedostaju transparentni ciljevi, a osobito financijska sredstva za provođenje strategije. Uz navedeno, kao glavni krivac navodi se i nedostatak političke volje.
Mnogi autori slažu se da dodatne probleme uzrokuju velike birokracije zemalja EU koje guše poduzetništvo i rizik te socijalna politika koja obično štiti radna mjesta umjesto samih radnika. S druge strane, zagovaratelji Lisabonske strategije smatraju da taj proces dionicima pruža korisne informacije i razmjenu dobre prakse između država članica.
Službena procjena trebala bi biti gotova do slijedećeg Unijinog sastanka na vrhu Europskog vijeća u ožujku 2010. godine.
Pripremio: Željko Čižmek
Literatura:
- Boromisa, A., M., Samardžija, V. (2006),
Hrvatska i Lisabonska strategija: približavanje ciljeva, Zagreb: Institut za javne financije: Zaklada Friedrich Ebert, 199-226.
- Europska komisija, (2006),
Zajedno stvarajući rast i radna mjesta:
Novi početak za Lisabonsku strategiju, Revija za socijalnu politiku, (13)1: 67-68.
- Gulija, B., Liha, A., Vidačak, I. (2004).
Lisabonska strategija EU, Bilten europskog dokumentacijskog centra, (13)71.
