Zakon o privatnoj zaštiti, kao krovni zakon iz područja privatne zaštite stupio je na snagu 30. travnja 2003. Njime se uređuje način obavljanja privatne zaštite, propisuju se uvjeti za njezino obavljanje, način rada osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite te nadzor njihova rada. Tijekom njegove višegodišnje praktične primjene primijećeno je da pojedina pitanja iz područja zaštite nisu uopće ili nisu u potpunosti regulirana. U međuvremenu je došlo i do naglog povećanja zaštitarskih djelatnosti pa samim time i do veće potrebe jasnijeg definiranja obveza i ovlasti poslodavaca i djelatnika u privatnoj zaštiti.
Stoga je, nakon što su Ministarstvo unutarnjih poslova i sami zaštitari još u listopadu 2007. zahtijevali hitne izmjene, u ožujku ove godine konačno donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti. Osim usklađivanja sa zakonodavstvom Europske unije, novim izmjenama proširene su ovlasti zaštitara i čuvara, smanjen stupanj stručne spreme potrebne za obavljanje poslova čuvara te je ustanovljen „Dan zaštitarstva“, 21. rujna, na blagdan Svetog Mateja.
Ovom se novelom propisuje da su pravne osobe ili obrtnici, koji obavljaju poslove zaštite na javnim površinama, dužni pisanim putem, najkasnije 24 sata prije početka obavljanja tih poslova, obavijestiti o tome policijsku upravu. Uvedena je iznimka da pravne osobe koje obavljaju isključivo poslove osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, u tom slučaju smiju nabavljati propisane vrste kratkog vatrenog oružja u onolikom broju koliko imaju zaposlenih zaštitara na tim poslovima, budući da, u pravilu, pravne osobe smiju nabavljati propisane vrste vatrenog oružja za najviše jednu polovinu uposlenih zaštitara.
Izmijenjeni su uvjeti za imenovanje osobe odgovorne za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi ili kod obrtnika pa se, između ostalog, propisuje najmanja stručna sprema naziva stručnog pristupnika ili stručnog prvostupnika, te se određuje da ta osoba može zastupati pravnu osobu ako je u njoj zaposlena najmanje pola radnog vremena ili je vlasnik obrta (
članak 18.). Novost je i da sada dopuštenje za obavljenje poslova čuvara može dobiti i osoba koja ima najmanje nižu stručnu spremu koju je stekla završavanjem programa sukladno posebnom propisu, za što je dosad morala imati minimalno srednju stručnu spremu.
Izmijenjen je i članak kojim se propisuje koje osobe ne moraju pohađati izobrazbu za zaštitara i čuvara, odnosno koje ne moraju polagati stručni ispit (
članak 21.).
Sada izobrazbu čuvara i zaštitara može provoditi i Ministarstvo unutarnjih poslova sukladno propisima o obrazovanju. Dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara izdaje se osobi koja, uz dosadašnje propisane uvjete, mora imati završeno srednje obrazovanje u najmanje trogodišnjem trajanju.
U
članku 27. proširena je ovlast čuvara, pa im se tako daje ovlast privremenog ograničenja slobode kretanja, na što dosad nisu imali pravo.
Osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite sada imaju obvezu izvješćivanja policije o svim saznanjima koja ukazuju na počinjenje kaznenog djela ili prekršaja s elementima nasilja (
članak 28. stavak 3.). U slučaju počinjena kaznenog djela ili prekršaja unutar štićene zone, čuvaru se prilikom osiguranja samog mjesta događaja daje i ovlast privremenog ograničavanja slobode kretanja prema osobi za koju procijeni da policiji može dati obavijesti važne za razjašnjavanje događaja.
Zaštitari mogu nositi propisane vrste kratkoga vatrenog oružja pri obavljanju sljedećih poslova:
- zaštita novčarskih institucija
- neposredna tjelesna zaštita osoba (tjelohranitelj)
- osiguranje i pratnja novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti
- pružanje intervencije po dojavnom signalu
- zaštita objekata kritične infrastrukture
- zaštita kulturnih dobara ili stvari od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značaja koja se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost (
članak 40.).
Pravnim osobama i obrtniku koji primjene mjeru osiguranja mjesta događaja, mjeru uporabe zaštitarskog psa, tjelesne snage ili vatrenog oružja produžen je rok sa 24 na 48 sati da o tome dostave pisano izvješće nadležnoj policijskoj upravi, dok su čuvari i zaštitari dužni odmah o tome izvjestiti policiju.
Budući da se u praksi pokazalo prijeko potrebnim, zakonski se posebno propisuje da radna odora čuvara i zaštitara uz dosadašnja ograničenja u pogledu izgleda, ne smije sličiti odori osoba koje za istu pravnu osobu obavljaju druge poslove koji ne spadaju u poslove privatne zaštite.
Obrtnik i pravna osoba dužni su u roku tri dana izvijestiti nadležnu policijsku upravu o zapošljavanju osobe koja obavlja poslove privatne zaštite, te o osobama kojima je prestao radni odnos kod njih ili više ne ispunjavaju neki od uvjeta potrebnih za izdavanje dopuštenja.
Dorađene su i proširene kaznene odredbe Zakona (
članak 62.-65.) te su usklađene s odredbama
Prekršajnog zakona.
Svrha ovih izmjena trebao bi biti veći stupanj opće sigurnosti u društvu kao i jasnije razumijevanje ovlasti i obveza samih zaštitarskih službi. Kao i dosad, praksa će pokazati kolika je uspješnost samih izmjena te hoće li se smanjiti rizik pri obavljanju zaštitarske djelatnosti odnosno koliko će mjere koje Zakon zaštitarima dopušta pomoći u odvraćanju potencijalnih izvršitelja kaznenih i prekršajnih djela.
Pripremila: Marina Turković
Dosadašnja primjena Zakona o privatnoj zaštiti ukazala je na neke manjkavosti, a kako se tijekom njegove provedbe zaštitarska djelatnost naglo razvila što je rezultiralo nedostatkom stručno osposobljenih zaštitara, djelomično i zbog niske cijene njihova rada, izmjenama i dopunama ovog Zakona zaštitarima i čuvarima proširen je dio ovlasti.
