Hoće li Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću smanjiti sredstva za financiranje sporta u Republici Hrvatskoj?

1. Uvod

Povijesno, klađenje na sportske rezultate postojalo je još u starom Rimu. U klađenju je prednjačio imperator Neron koji je uplaćivao velike uloge u utrke konja, kao i utrke u sportskim disciplinama u cirkusima. Prijevare kod klađenja bile se sankcionirane, ali ne suviše strogo jer su sportaši bili zapravo robovi, dakle osobe s vrlo ograničenim pravima i slobodama. U XVIII. i XIX. stoljeću u Engleskoj pojavljuju se prve sportske organizacije s autonomnim pravilima, a nakon toga i prve međunarodne sportske organizacije. FIFA, osnovana 1904. u Parizu je međunarodna nogometna asocijacija koja globalno upravlja nogometom kao najpopularnijim sportom u svijetu.  

Razvoj sporta, osobito nogometa pratilo je i klađenje na njegove rezultate. U Republici Hrvatskoj prve sportske kladionice postoje od 90-ih godina XX. stoljeća, a Zakon o igrama na sreću iz 2009. je prvi hrvatski zakon koji, s velikim zakašnjenjem uređuje sve igre na sreću.¹

O igrama na sreću u velikoj je mjeri „ovisan“ i sport u Republici Hrvatskoj. Upravo zahvaljujući porastu prihoda od igara na sreću, stalno rastu apsolutni iznosi za organizacije koje promiču razvoj sporta. Najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću, Hrvatski sabor želi osigurati društveno odgovorno priređivanje igara na sreću u Republici Hrvatskoj važući između koristi i šteta koju općenito donose igre na sreću.

2.Zakon o sportu i Zakon o igrama na sreću 

Zakon o sportu (“Narodne novine“, br. 141/22. – dalje: ZoS.) te Zakon o igrama na sreću (“Narodne novine“, br. 87/09., 35/13., 158/13., 41/14., 143/14., 114/22. i 72/25. – dalje: ZIS.) dva su temeljna propisa koja uređuju tematiku  financiranja sporta iz prihoda od igara na sreću te vrste igara na sreću i način raspodjele prihoda od igara na sreću.

Prihodi pravnih i fizičkih osoba u sustavu sporta nastaju od: obavljanja sportske djelatnosti, članarina koje ostvaruju sportske udruge, sponzorstva i donacija, sredstava kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave financiraju javne potrebe u sportu, obavljanja gospodarske djelatnosti, drugih sredstava stečenih u skladu s ovim Zakonom (čl. 67. ZoS-a).

Sredstva za financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini² osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske iz: a)  općih prihoda i primitaka, b) prihoda od igara na sreću sukladno propisima kojima se uređuju igre na sreću, te c) ostalih izvora (čl. 69. st.1. ZoS-a). Namjena i raspodjela sredstava za financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini određuju se programom javnih potreba u sportu na državnoj razini³ koji donosi čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport, najkasnije 30 dana od dana donošenja državnog proračuna (čl. 69. st. 2. ZoS-a)⁴. Također je važno istaknuti da ZoS ne pravi razliku između igara na sreću, što znači da se sve javne potrebe u sportu na državnoj razini financiraju iz prihoda svih vrsta igara na sreću.

Igre na sreću razvrstavaju se u četiri skupine: 1.) Lutrijske igre, 2) Igre u casinima, 3) Igre klađenja, te 4.) Igre na sreću na automatima (čl. 5. ZIS-a). Lutrijske igre su niskorizične igre jer su u pitanju niski iznosi uloga te niska frekvencija odigravanja. Igre na automatima, u casinima i igre klađenja svrstavaju se u kategoriju visokorizičnih igara jer ih karakterizira mogućnost visokog uloga u igru, kontinuirano igranje i trenutni rezultati što u konačnici može dovesti do impulzivnih odluka i izlaganja financijskim rizicima.

Igre klađenja su: a) igre klađenja na rezultate pojedinačnih ili skupnih sportskih natjecanja, te b) igre klađenja na ostale događaje.

Iz prihoda od igara na sreću financira se čak 10 vrsta različitih programa organizacija koje djeluju u različitim područjima, počev od programa koji promiču razvoj sporta do programa koji se bave demografskom revitalizacijom Republike Hrvatske. Za financiranje tih programa izdvaja se po 50% naknada od priređivanja igara na sreću.

Je li ZIS-om trebalo specificirati da se sredstva za financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini osiguravaju isključivo iz prihoda iz igre klađenja na rezultate pojedinačnih ili skupnih sportskih natjecanja, čime bi se naknade za priređivanje klađenja⁵ točno usmjerilo na nacionalne sportske saveze odnosno krovna sportska udruženja?

Na temelju čl. 8. ZIS-a Vlada Republike Hrvatske je donijela Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2025. godinu.⁶ Najvažniji je čl. 2. ove Uredbe kojim se određuju kriteriji za utvrđivanje korisnika i način raspodjele dijela prihoda od igara na sreću u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

Raspodjelom dijela prihoda od igara na sreću utvrđuje se izdvajanje za organizacije, i to:

1. 38,54 % onima koje promiču razvoj sporta

2. 3,44 % onima koje pridonose borbi protiv zlouporabe droga i svih drugih oblika ovisnosti

3. 12,14 % onima koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću

4. 19,35 % onima koje se bave problemima i zadovoljavanjem potreba osoba s invaliditetom

5. 2,20 % onima koje se bave tehničkom kulturom

6. 13,48 % onima koje se bave kulturom

7. 1,32 % onima koje se bave izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih

8. 9,53 % onima koje pridonose razvoju civilnoga društva.

Iz ovog pregleda proizlazi nesporan zaključak da se za financiranje programa organizacija koje promiču razvoj sporta izdvaja daleko najviše, čak 38,54% dijela prihoda od igara na sreću. To je zapravo najveće izdvajanje za organizacije koje promiču razvoj sporta u povijesti! Konkretno, za program javnih potreba u sportu koji se odnosi na djelovanje krovnih sportskih udruženja na državnoj razini u 2025. financira se u ukupnom iznosu od 66.496.373,18 eura: Hrvatskom olimpijskom odboru do iznosa od 53.108.962,00 eura, Hrvatskom paraolimpijskom odboru do iznosa od 5.673.511,00 eura, Hrvatskom sportskom savezu gluhih do iznosa od 1.430.724,20 eura, Hrvatskom akademskom sportskom savezu do iznosa 1.800.000,00 eura i Hrvatskom školskom sportskom savezu do iznosa 4.483.175,98 eura.⁷

Ako se udio izdvajanja za organizacije koje promiču razvoj sporta u Republici Hrvatskoj promatra u posljednjih 10-ak godina uočavaju se različiti trendovi. U 2012. postotak izdvajanja iznosio je 35%, u razdoblju od 2013.-2015. postotak izdvajanja iznosio je značajno manje 30,96%, dok je postotak izdvajanja u 2016. iznosio 32,95%. U razdoblju 2017.-2019. postotak izdvajanja ponovno iznosi 35,00%, u 2020. postotak izdvajanja je 36,49%, u 2021. postotak izdvajanja je 37,46%, u 2022. postotak izdvajanja je 38,16%, a u razdoblju 2023.-2024. postotak  izdvajanja je 38,20%.

3. Sponzorstvo i ostali načini oglašavanja igara na sreću 

Sponzorstvo je jedan od načina na koji sportske organizacije u Republici Hrvatskoj i u svijetu stvaraju vlastite prihode za obavljanje sportskih i drugih djelatnosti za koje su uredno registrirane. To je čisto komercijalni odnos kojim sponzor putem ugovora financijski potpomaže sportsku organizaciju, a zauzvrat očekuje protučinidbu od nositelja sponzorskih prava u obliku promocije svoje tvrtke, brenda, proizvoda ili usluge. Štoviše, ako se malo pažljivije pogledaju sportska borilišta, kao i sportska oprema sportaša, lako je uočiti da su vrlo rijetki poznatiji sportski klubovi kojima sponzor nisu kladionice, casina, te slični prireriđivači igrača na sreću. 

 Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću (“Narodne novine“, br. 72/25.) , za sponzorsko oglašavanje, zatim pojavljivanje poznatih osoba i osoba od medijskog utjecaja u oglašavanju igara na sreću, te konačno za influencere i live stream igara na sreću u promociji, i oglašavanju igara na sreću, nije bilo nikakvih zakonskih ograničenja.

Po novom zakonskom uređenju sponzorsko oglašavanje priređivača igara na sreću može sadržavati naziv tvrtke, prikaz znaka i prepoznatljive oznake usluge priređivača, ali ne smije sadržavati druga obilježja koja pozivaju ili upućuju na igre na sreću. Nadalje,  nije dopušteno pojavljivanje poznatih osoba i osoba od medijskog utjecaja u oglašavanju igara na sreću putem interneta, audiovizualnim i radijskim programima, sadržajima elektroničkih publikacija, tiskanim medijima i na javno vidljivim površinama. Konačno, zabranjuje se kreatorima sadržaja na društvenim mrežama promocija i oglašavanje igara na sreću i videoprijenos uživo (live stream) igara na sreću. Ograničenja sponzorskog oglašavanja odnose se na priređivača igara na sreću i korisnike sponzorstva.

4. Zaključak

Zakonom o sportu je propisano da su sportske djelatnosti djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a Zakonom o igrama na sreću je propisano da su organizacije koje promiču razvoj sporta korisnici značajnog dijela prihoda od igara na sreću. S obzirom na to da sport promovira zdrav način života, a igre na sreću mogu izazvati ovisnost kod igrača, jesu li Zakon o sportu i Zakon o igrama na sreću u koliziji? Dok Republika Hrvatska ne pronađe bolji način potpomaganja sporta, financiranje sporta putem prihoda od niskorizičnih i visokorizičnih igra je prikladno i društveno opravdano ponašanje države.

Najnovije izmjene i dopune Zakona o igrama na sreću ograničavaju sponzorsko oglašavanje priređivača igara na sreću isključivo na naziv tvrtke, prikaz znaka i prepoznatljive oznake usluge priređivača, zabranu pojavljivanja poznatih osoba u oglašavanju igara na sreću te zabranu oglašavanja igara na sreću kreatorima sadržaja influencerima i zabranu video prijenosa uživo igara na sreću. Hoće li  spomenuta ograničenja smanjiti sredstva za financiranje sporta u Republici Hrvatskoj? Naše je mišljenje da Republika Hrvatska neće smanjiti sredstva za financiranje sporta jer je financiranje sporta od nacionalne važnosti.

dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava