Sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 62/25 U Luxembourgu 3. lipnja 2025.
Presuda Suda u predmetu C-460/23 | [Kinsa]
Naime, takav roditelj samo izvršava odgovornost koju ima prema djetetu Talijanski sud upitao je Sud o dosegu općeg kaznenog djela olakšavanja neovlaštenog ulaska predviđenog pravom Unije.
Sud odgovara da tim kaznenim djelom nije obuhvaćeno postupanje osobe koja, protivno pravilima kojima se uređuje prelazak granica, uđe na državno područje države članice s maloljetnicima državljanima trećih zemalja koji su u njezinoj pratnji i nad kojima ima stvarnu skrb. Naime, takvo postupanje ne predstavlja olakšavanje nezakonite imigracije, koja se pravom Unije nastoji suzbiti, nego izvršavanje odgovornosti te osobe prema tim maloljetnicima, koja proizlazi iz njihova obiteljskog odnosa. Stoga se pravu Unije protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se kazneno sankcionira takvo postupanje.
U kolovozu 2019. državljanka treće zemlje pojavila se na granici zračne luke u Bologni (Italija) prilikom dolaska leta iz treće zemlje u pratnji svoje kćeri i nećakinje, obiju maloljetnih i s istim državljanstvom, koristeći se lažnim putovnicama. Uhićena je i optužena zbog olakšavanja neovlaštenog ulaska. Izjavila je da je pobjegla iz svoje zemlje podrijetla jer je njoj i njezinoj obitelji njezin bivši partner prijetio smrću. Zbog straha za fizički integritet svoje kćeri i nećakinje nad kojom ima stvarnu skrb nakon smrti njezine majke, odvela ih je sa sobom. Nedugo nakon toga podnijela je zahtjev za međunarodnu zaštitu.
U okviru kaznenog postupka Sud u Bologni obratio se Sudu. Taj je sud zatim ispitao je li takvo postupanje obuhvaćeno općim kaznenim djelom olakšavanja neovlaštenog ulaska u smislu prava Unije
te može li biti kazneno sankcionirano.
Sud odgovara, kao prvo, da postupanje osobe koja protivno pravilima o prelasku granica uđe na državno područje države članice s maloljetnicima državljanima trećih zemalja koji su u njezinoj pratnji i nad kojima ima stvarnu skrb nije obuhvaćeno općim kaznenim djelom olakšavanja neovlaštenog ulaska u smislu prava Unije.
Naime, takvo postupanje predstavlja izvršavanje odgovornosti te osobe koja proizlazi iz obiteljskog odnosa i stvarne skrbi nad tim maloljetnicima. Suprotno tumačenje dovelo bi do osobito ozbiljnog zadiranja u temeljno pravo na poštovanje obiteljskog života i u temeljna prava djeteta, utvrđena u
člancima 7. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, do te mjere da se bi se ugrozila bit tih temeljnih prava.
To se tumačenje u ovom slučaju nameće i s obzirom na temeljno pravo na azil. Naime, s obzirom na to da je osoba o kojoj je riječ podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu, za nju se u načelu ne može smatrati da neovlašteno boravi dok nije odlučeno o njezinu zahtjevu u prvostupanjskom postupku, niti se na nju primjenjuju kaznene sankcije ni zbog njezina neovlaštenog ulaska ni zbog činjenice da su prilikom tog ulaska u njezinoj pratnji bile njezina kćer i nećakinja nad kojima ima stvarnu skrb.
Kao drugo, Sud odgovara da se pravu Unije protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se kažnjava takvo postupanje.
Naime, države članice ne mogu prekoračiti doseg općeg kaznenog djela olakšavanja neovlaštenog boravka kako je definirano pravom Unije, na način da u njega uključe i postupanja koja nisu obuhvaćena tim pravom, čime se krši Povelja.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti akta Unije. Sud ne rješava spor pokrenut pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
____________________________________________________________________________
1 Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.
2 Direktiva 2002/90/EZ Vijeća od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka
