c S
U središtu

Koji ugovor (ne)prerasta u ugovor o radu?

30.12.2011 U primjeni Zakona o radu često se pojavljuje pitanje koja obilježja mora imati određeni ugovor da bi, prema presumpciji iz članka 8. stavka 2. Zakona o radu, prerastao u ugovor o radu. Dajemo prikaz jedne odluke županijskog suda u kojoj je obrazloženo o kakvim se obilježjima ugovora i ovlastima poslodavca mora raditi.

Temeljnim radnopravnim propisom, Zakonom o radu propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Međutim, člankom 8. toga Zakona propisano je i da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

Često su se postavljala pitanja o tipu ugovora koji, prema presumpciji iz članka 8. stavak 2. Zakona o radu, odnosno članka 13. stavak 2. bivšeg Zakona o radu, prerasta u ugovor o radu. Najčešće se u praksi misli na ugovor o djelu, jer treba biti svjestan da se u mnogim slučajevima ugovor o djelu sklapa upravo onda kada bi se trebao sklopiti ugovor o radu, a s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca. Upravo zbog tih situacija postoji i odredba o kojoj je riječ.

U sudskoj praksi postoji zanimljiva odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-279/2010-2 od 18. ožujka 2010., u kojoj je iscrpno opisano i obrazloženo koji ugovor prerasta u ugovor o radu, a koji ne, odnosno koja obilježja mora imati određeni ugovor da bi, uz presumpciju iz članka 8. stavka 2. novog Zakona o radu (odnosno članka 13. stavak 2. bivšeg Zakona o radu, na koju se odluka odnosi), prerastao u ugovor o radu.

U obrazloženju navedene odluke kao ključno je navedeno:

"Ocjenjujući izvedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje;

- da su stranke zaključile počevši od 12. listopada 2007. 16 ugovora o djelu, time da je posljednji ugovor zaključen na dan 30. siječnja 2009. za razdoblje od 1. veljače 2009. do 28. veljače 2009.,

- da je u svim ugovorima o djelu ugovoreno da se tužitelj obvezuje za potrebe tuženika obaviti poslove hranjenja, čišćenja, timarenja, te utovara i istovara hrane, sve namijenjeno opsluživanju i održavanju ergele L.

Prema odredbi čl. 13. st. 2. ZR, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla, koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zaključeni ugovori o djelu ne mogu se u smislu odredbe čl. 13. ZR smatrati kao ugovori za obavljanje posla, koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, pa u tom dijelu ne može se prihvatiti pravno stajalište prvostupanjskog suda.

Da bi se neki ugovor za obavljanje posla mogao smatrati ugovorom o radu, potrebno je da su ispunjene određene pretpostavke, a to su narav i vrsta rada, te ovlasti poslodavca za zaključenje ugovora o radu.

Zaključeni ugovori o djelu nemaju obilježja ugovora o radu, jer se tim ugovorima tužitelj obvezao za tuženika obavljati jednokratne poslove i to hranjenje, čišćenje, timarenje, te utovar i istovar hrane, a navedeni ugovori o djelu zaključeni su radi održavanja ergele konja, i to u prijelaznom razdoblju do trenutka osnivanja državne ergele konja lipicanaca u L., sve to prema Odluci o organizaciji provedbe uzgojnog rada i uvjeta držanja matičnog stada konja lipicanske pasmine, koju je donijelo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

Osnovano u žalbi, a isto tako i tijekom prvostupanjskog postupka tuženik ističe da on nije imao ovlasti u smislu čl. 13. ZR za zaključivanje ugovora o radu s tužiteljem radi obavljanja ovih poslova, jer u obavljanje djelatnosti tuženika ne ulazi i održavanje ergele konja lipicanaca, pa stoga nisu niti ispunjenje pretpostavke za zaključenje ugovora o radu u smislu čl. 13. ZR, već je tuženik mogao s tužiteljem zaključiti ugovore o djelu jer se radi o poslovima koji nisu izravno vezani za obavljanje trajne djelatnosti za koju je tuženik registriran.

S obzirom da zaključeni ugovori o djelu nemaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, te kako u smislu čl. 13. st. 2. ZR tuženik nije imao ovlasti za zaključenje ugovora o radu s tužiteljem radi obavljanja ovih poslova, jer u svojim aktima, a vezano uz svoju djelatnost nema nikakve predviđene poslove za tužitelja, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe čl. 373. st. 1. ZPP."

Dakle, ugovor o djelu koji je sklopljen radi obavljanja poslova koji nisu u vezi s obavljanjem stalne djelatnosti poslodavca za koju je registriran, ne smatra se ugovorom o radu.