c S
U središtu
Protuovrha kao pravna zaštita 01.06.2020 Protuovrha je postupak u kojem sud na prijedlog ovršenika protiv kojeg je provedena ovrha, pod zakonom određenim pretpostavkama, donosi odluku kojom se ovrhovoditelju nalaže vraćanje onoga što je dobio ovrhom, a ako to ovrhovoditelj dobrovoljno ne učini i provodi prisilno ostvarenje tražbine ovršenika određene tom odlukom. Protuovrha je jedan o restitucijskih putova pravne zaštite koji stoje na raspolaganju ovršeniku u povodu ovrha koje su protiv njega neosnovano provedene.

Institut protuovrhe propisan je odredbama Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.; dalje u tekstu: OZ). Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio. Ovršenik nema pravo tražiti protuovrhu ako je tražbinu ovrhovoditelju dobrovoljno namirio prije pokretanja ovršnog postupka:

“Naime, ovršenik bi mogao tražiti protuovrhu samo u situaciji da je dobrovoljno namirio tražbinu tijekom ovog ovršnog postupka te da je ista u ovom postupku naplaćena i prisilnim putem, ali nema pravo tražiti protuovrhu u slučaju kada je tražbinu dobrovoljno namirio prije pokretanja ovršnog postupka. U konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od preostalih razloga iz citirane zakonske odredbe temeljem kojih bi ovršenik mogao zatražiti od suda da odredi protuovrhu u ovom ovršnom postupku, već ovršenik eventualno može tu tražbinu ostvarivati u posebnoj parnici.“ - Županijski sud u Varaždinu, broj Gž Ovr 304/2018-3, od 27.2.2018.

Razlozi za protuovrhu su sljedeći:

1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka,

2. ako je tijekom ovrhe ovršenik namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren,

3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno,

4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom.

Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž Ovr 344/2018-2 od 20.4.2018. zauzeo je stajalište da, ako je ovršna isprava ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tada ovršenik ima pravo u roku od 3 mjeseca od kada je saznao za tu odluku podnijeti u istom ovršnom postupku prijedlog za protuovrhu bez obzira što je nakon toga u novom parničnom postupku donesena ovršna odluka istog sadržaja kao što je bila ukinuta odluka:

“Kako je ovršna isprava na temelju koje je određena i provedena ovrha ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske činjenica što je nakon toga u novom parničnom postupku donijeta ista takva odluka nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva ovršenika-protuovrhovoditelja za protuovrhu jer je za osnovanost zahtjeva za protuovrhu odlučno da je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha pravomoćno ukinuta. Kako je ta ovršna isprava ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske i po ocjeni ovog suda stekli su se uvjeti za protuovrhu.”

Prijedlog za protuovrhu se može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu (subjektivni rok), a najkasnije u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnoga postupka (objektivni rok). Prema tome, nakon što je protekao objektivni rok od godinu dana od dovršetka ovrhe ne može se podnijeti prijedlog za protuovrhu, iako nije protekao subjektivni rok. Međutim, prijedlog za protuovrhu sud neće prihvatiti ako su, u pogledu onoga što je ovrhovoditelj dobio ovrhom, nastupile takve stvarne ili pravne promjene da vraćanje više nije moguće. Do toga će doći ako je stvar dobivena ovrhom propala ili uništena ili je miješanjem i spajanjem izgubila svoj identitet ili ako je stvar prešla u vlasništvo treće savjesne osobe, ako je postala stvar izvan prometa i sl. Ovršenik ne može prije nego što proteknu rokovi u kojima može pokrenuti postupak protuovrhe ostvarivati svoju tražbinu u parničnom postupku, osim u slučaju kada prijedlog stranke sud ne prihvaća ako su u pogledu onoga što je ovrhovoditelj dobio ovrhom nastupile takve stvarne ili pravne promjene da vraćanje više nije moguće. Ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije dopuštena, već ovršenik svoja prava glede vraćanja onog što je ovrhovoditelj neosnovano primio tijekom ovrhe može ostvarivati u posebnoj parnici. Također, ako je ovrhovoditelj ovrhom naplatio određeni novčani iznos, ovršenik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate toga iznosa. Zahtjev za naknadu štete ovršenik ne može postaviti u postupku protuovrhe, već svoje pravo na naknadu štete može ostvarivati u posebnoj parnici. Ako je ovrha provedena bez sudjelovanja suda, prijedlog za protuovrhu ovršenik može podnijeti sudu koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe protiv ovršenika. Prema stajalištu Županijskog suda u Varaždinu u odluci broj Gž-415/15-2 od 22.4.2015. okolnost što je provedena izvansudska ovrha ne predstavlja procesnu zapreku da se sudu podnese prijedlog za protuovrhu:

“Kako dakle, ovršenik i u izvansudskoj ovrsi može poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati i tijekom sudske ovrhe to je stav ovog suda da okolnost što je provedena izvansudska, a ne sudska ovrha nije procesna zapreka za podnošenje sudu prijedloga ovršenika za protuovrhu.“

Postupak protuovrhe sastoji se od dva stadija. Prvi stadij se odnosi na odlučivanje o prijedlogu ovršenika da sud naredi ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio. Drugi stadij je stadij prisilnog vraćanja ovršeniku onoga što je ovrhovoditelj dobio u postupku ovrhe.

U postupku odlučivanja po prijedlogu ovršenika, sud će najprije utvrditi postoje li procesne pretpostavke za podnošenje takvog prijedloga (sadrži li podnesak sve da bi sud po njemu mogao postupati, je li ga podnijela ovlaštena osoba, je li podnesen pravovremeno itd). Ako sud utvrdi su ispunjene sve pretpostavke, prijedlog za protuovrhu će sud dostaviti ovrhovoditelju i pozvati da se u roku od 8 dana izjasni o tom prijedlogu. Ako se ovrhovoditelj u tom roku ne očituje o prijedlogu, sud može odlučiti o prijedlogu i bez održavanja ročišta za raspravljanje o tome prijedlogu, međutim ako se ovrhovoditelj usprotivi prijedlogu ovršenika, sud je dužan zakazati ročište. Kada sud nađe da je prijedlog ovršenika osnovan, donijet će rješenje kojim će naložiti ovrhovoditelju da u roku od 15 dana vrati ovršeniku ono što je ovrhom dobio. Doneseno rješenje ima svojstvo ovršne isprave, a postaje ovršno u trenutku kad postane pravomoćno i kada ovrhovoditelju protekne rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine. Nakon što rješenje, kojim je ovrhovoditelju naloženo da ovršeniku vrati ono što je ovrhom dobio, postane pravomoćno ovršenik ima pravo na temelju takve isprave sudu podnijeti prijedlog za ovrhu. Na taj način postupak protuovrhe ulazi u drugi stadij, što znači da će sud najprije donijeti rješenje o protuovrsi, a potom protiv ovrhovoditelja i provesti protuovrhu (prisilno ostvarenje tražbine ovršenika).

Ivan VIDAS, struč. spec. oec