Kada su u pitanju obveze poslodavaca, a u svezi s ostvarivanjem prava radnika na godišnji odmor, možemo reći kako je upravo ta problematika radnih odnosa jedna od najaktualnijih i za sobom često vuče razne nedoumice i dileme. Nerijetko, radi neznanja poslodavca, pojedini radnici ostanu zakinuti u pogledu ostvarivanja svojih prava. S druge strane, poslodavci, radi neispunjenja zakonskih obveza, riskiraju prekršajne sankcije i visoke novčane kazne. Autor u članku daje pregled obveze donošenja kalendara godišnjih odmora od strane poslodavca za 2022. godinu.
Temeljni propis kojim su uređena pitanja utvrđivanja prava te rasporeda korištenja godišnjih odmora, prenošenja neiskorištenog godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu i druga povezana pitanja je Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.- u daljnjem tekstu: ZR).
Pitanje prava na korištenje godišnjeg odmora radnika uređeno je kroz zakone i zakonske akte, ali i na ustavnoj razini, pa je tako u Ustavu Republike Hrvatske člankom 56. propisano da „svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.” Nadalje, problematika godišnjih odmora uređena je i regulirana i kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu te samim ugovorima o radu.
Pravo radnika na korištenje godišnjeg odmora predstavlja jedno od temeljnih prava koje proizlazi iz radnog odnosa i ima mnogobrojne svrhe.
Stjecanje prava na godišnji odmor
Prema Zakonu o radu, radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje (4) četiri tjedna. Pritom se, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim izvorom radnog prava može utvrditi i duže trajanje godišnjeg odmora od zakonski propisana minimalna (4) četiri tjedna.
Važno je napomenuti kako maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje (5) pet tjedana sukladno Zakonu o radu.
Radnik stječe pravo na puni godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog radnog odnosa u pojedinoj kalendarskoj godini. Primjerice, ako je radnik zaposlen 1. siječnja 2022. godine, poslodavac će tom radniku za 2022. godinu morati omogućiti korištenje punog godišnjeg odmora pod uvjetom da radni odnos traje barem do isteka 1. srpnja 2022. godine.
S druge strane, razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruje radnik koji nema (6) šest mjeseci neprekidnoga radnog odnosa u kalendarskoj godini u kojoj se prvi put zaposlio, odnosno u kojoj se zaposlio nakon prekida radnog odnosa dužeg od (8) osam dana.
U tom slučaju, razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u trajanju od (1/12) jedne dvanaestine punog godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruju radnici koji se prvi put zaposle 1. srpnja (i nakon toga datuma), koji imaju prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, a kod drugog poslodavca se zaposle 1. srpnja i nakon toga. Također, pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora imaju radnici kojima prestaje radni odnos i to neovisno o tome kada taj radni odnos prestaje tijekom kalendarske godine.
Raspored korištenja (kalendar) godišnjih odmora
Mjesec lipanj tekuće godine, odnosno rok 30. lipnja, važan je s obzirom na dvije obveze poslodavca koje mora ispuniti prema svojim radnicima, a odnose se na omogućavanje korištenja neiskorištenog godišnjeg odmora iz prethodne kalendarske godine te obvezu izrade rasporeda korištenja godišnjih odmora za tekuću kalendarsku godinu.
Neiskorišteni dio godišnjeg odmora od prethodne godine radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja tekuće kalendarske godine. Radnik koji je u prošloj godini stekao pravo na razmjerni godišnji odmor kraći od dva tjedna, također može taj godišnji prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja 2022. godine. Ipak, potrebno je istaknuti da radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora. Isto tako, naglašavamo da se godišnji odmor može prenijeti samo iz jedne prethodne u sljedeću kalendarsku godinu.
ZR-om je popisana iznimka prema kojoj godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja godine u kojoj se vratio na rad.
Međutim, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio ni do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, u tom slučaju radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad, dakle do 31. prosinca.
Raspored korištenja (kalendar) godišnjih odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ZR-om, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Dakle, do 30. lipnja 2022. poslodavac mora utvrditi plan korištenja godišnjih odmora za tekuću kalendarsku godinu. Ovaj raspored obvezni su utvrditi svi poslodavci, a oni poslodavci kod kojih je utemeljeno radničko vijeće, raspored korištenja godišnjih odmora trebaju donijeti nakon provedenog savjetovanja s radničkim vijećem.
Poslodavac pri utvrđivanju rasporeda godišnjeg odmora, osim što vodi računa o organizaciji rada, uzima u obzir mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Iz toga proizlazi da poslodavac ne mora prihvatiti prijedlog radnika, ako ga ne može uskladiti s potrebama organizacije rada. Ipak, u praksi se često raspored korištenja godišnjeg odmora sastavlja u dogovoru s radnicima koji su zaposleni kod poslodavca, na način da se uzmu u obzir potrebe i želje svakog radnika, a u pogledu termina korištenja godišnjeg odmora.
No, bitno je naglasiti da konačnu odluku o tome kada će koji od radnika koristiti svoj godišnji odmor, donosi poslodavac.
Sukladno mišljenju nadležnog Ministarstva rada; “Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Dakle, ne postoji obveza poslodavca da obavještava radnika o rasporedu, već samo da radnika mora najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora, obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja. Time je izbjegnuta dvostruka obveza poslodavca da o rasporedu godišnjih odmora obavještava sve radnike.
Obveza je poslodavca da pri utvrđivanju rasporeda godišnjeg odmora, osim što vodi računa o organizaciji rada, uzima u obzir mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Međutim, valja naglasiti da konačnu odluku o tome kada će koji od radnika koristiti svoj godišnji odmor, donosi poslodavac. Iako Zakon ne propisuje formu takve obavijesti, ona bi trebala biti pisanog oblika, te bi, bez obzira na njezin naziv (rješenje, odluka, obavijest i sl.), trebala sadržavati podatke o načinu utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora.”
Jednom donesen raspored korištenja (kalendar) godišnjih odmora može se uvijek mijenjati i dopunjavati, što će se u praksi najčešće i događati, budući da tijekom godine može doći do promjene u planiranju od strane poslodavca ili radnika. Uputno je da poslodavci vode računa da i promjene rasporeda korištenja godišnjih odmora uvijek budu komunicirane na način da su i radnici poslodavca upoznati s tom promjenom.
Sumarno, poslodavac je radnika dužan najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i o razdoblju njegovog korištenja. Odluke o korištenju godišnjeg odmora ne moraju biti donesene za sve radnike na isti dan. Ono što je obvezno je da se odluka o korištenju godišnjeg odmora donese najmanje 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora pojedinog radnika.
Potrebno je naglasiti i da bez obzira na utvrđen raspored (kalendar) korištenja godišnjih odmora, jedan dan godišnjega odmora radnik ima pravo koristiti kada on to želi, uz obvezu da o tom obavijesti poslodavca najmanje 3 dana prije njegovog korištenja, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca onemogućuju korištenje istog.
Poslodavcu koji ne utvrdi raspored korištenja godišnjeg odmora ili propusti radnika obavijestiti o trajanju i razdoblju korištenja godišnjeg odmora najmanje 15 dana unaprijed, u praksi se neće odmah izreći novčana kazna, već će mu u provedbi inspekcijskog nadzora, inspektor usmenim rješenjem narediti ispunjenje tih obveza.
Međutim, ako poslodavac radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ZR (primjerice nije mu omogućio godišnji odmor iz prethodne godine do 30. lipnja tekuće kalendarske godine), poslodavac time čini teži prekršaj za koji su propisane visoke novčane kazne (novčana kazna od 31.000,00 do 60.000,00 kn za poslodavca pravnu osobu, odnosno 4.000,00 do 6.000,00 kn za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe).
Zaključno, temeljno pravo svakog radnika jest da mu se omogući korištenje godišnjeg odmora te prenošenje neiskorištenog dijela godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu, a pod prijetnjom visokih novčanih kazni za poslodavce, ako radnicima ne omoguće korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ZR.
Raspored korištenja godišnjeg odmora za 2022. godinu poslodavac je dužan utvrditi najkasnije do 30. lipnja 2022., uz zakonsku obvezu da najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora mora obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i o razdoblju njegovog korištenja (“obavijest o korištenju godišnjeg odmora”). Radnik neiskorišteni dio godišnjeg odmora iz 2021. godine može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja 2022. godine.
Ivan Vidas, struč. spec. oec.
Izvori:
