Prema
Obiteljskom zakonu radno sposobni roditelji uvijek su dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu i to bez obzira jesu li zaposleni (
članak 209. i
članak 232. stavak 2.). Pod određenim pretpostavkama (
članak 210.), uzdržavanje se može produžiti i nakon što dijete postane punoljetno.
Iako je problem s urednim izvršavanjem ove obveze postojao oduvijek, kriza uzrokovana recesijom samo ga je dodatno produbila. Kako je neplaćanje uzdržavanja za djecu u porastu, tako i sudovi sve češće, uz nebrojene ovrhe, izriču i uvjetne osude zbog neizvršavanja uzdržavanja, kao mjeru upozorenja (povredu dužnosti uzdržavanja regulira
članak 209. Kaznenog zakona). No, ako nesavjesni roditelji i nadalje redovito ne ispunjavaju ovu obvezu i ne nadoknade dug, uvjetna osuda se opoziva te se izvršava kazna zatvora. To je ipak krajnje rješenje, ako je uopće rješenje, budući da odlazak u zatvor uglavnom ima za posljedicu i gubitak radnog mjesta obveznika uzdržavanja, a time i gubitak njegovih prihoda od kojih bi se dijete trebalo uzdržavati.
Što onda preostaje? Postoji još jedna mogućnost koja se, sudeći prema dosta skromnoj sudskoj praksi, rijetko koristi – uzdržavanje unučadi od strane njihovih baka i djedova. Naime, bake i djedovi najbliži su srodnici djeteta nakon roditelja. Obiteljskim zakonom propisano je pravo bake i djeda na susrete i druženje s unukom (
članak 107. stavak 1.), mogućnost da utječu da se ne posvoji unuče koje je rodilo njihovo maloljetno dijete (
članak 125. stavak 4.), te obveza uzdržavanja njihovih unuka (
članak 216.), ali samo ako roditelj po kojem su oni baka/djed ne uzdržava svoje dijete, ako uopće imaju financijske mogućnosti za uzdržavanje unučadi i naravno ako je dijete maloljetno ili punoljetno uz ispunjenje pretpostavki iz
članka 210. Zakona.
Dakle, bake i djedovi dolaze u obzir tek ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu, a kako se uzdržavanje određuje prema njihovim mogućnostima, visina uzdržavanja na koju se može obvezati baku i djeda može biti i niža (od one propisane za roditelje) ako su njihove mogućnosti manje. Naime, prema
članku 232. stavak 4., Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine, objavljuje minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, te prema
objavi za 2009. godinu, uz prosječnu plaću od 5.311,00 kuna, iznosi:
– za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće – 902,87 kuna
– za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće – 1.062,20 kuna
– za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće – 1.168,42 kune.
Obvezu uzdržavanja od strane bake i djeda potrebno je utvrditi u sudskom postupku, a zakonske odredbe koje se odnose na početak i prestanak uzdržavanja iste su kao i za roditelja koji ne plaća uzdržavanje.
Unuci baku i djeda mogu tužiti u odvojenom postupku, nakon što se uspostavi da roditelj opće ne plaća uzdržavanje ili ga plaća u iznosu manjem od onog koji je određen u ovršnoj ispravi. No, postoji mogućnost da dijete baku i djeda tuži u istom postupku u kojem traži i uzdržavanje od roditelja po kojem su mu oni baka ili djed, ako dijete učini vjerojatnim da roditelj zbog npr. malih prihoda, nezaposlenosti, više djece koju treba uzdržavati i sl., nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti njegove potrebe za uzdržavanjem (
članak 229. stavak 2. i 3.).
Ovdje osobito treba istaknuti da kod utvrđivanja obveze bake i djeda na uzdržavanje unuka, nije relevantan razlog zbog kojeg roditelj ne uzdržava vlastito dijete (čini li to namjerno, zbog nemarnosti ili nekih objektivnih okolnosti), već sama činjenica neuzdržavanja djeteta od strane roditelja stvara supsidijarnu obvezu na strani bake/djeda po tom roditelju. Njihova supsidijarna obveza zakonom je ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece/unuka odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard.
Tako u obrazloženju svoje odluke broj
U-III-3847/2006 od 11. srpnja 2007. navodi i Ustavni sud te ističe kako je navod ustavne tužbe, podnesene od strane bake, da je otac djece (koju ne uzdržava) radno sposoban nebitan jer Obiteljski zakon ne razlikuje razloge na strani roditelja koji bi izuzimali baku i djeda od supsidijarne obveze uzdržavanja.
S druge strane, zakonom nije propisana dužnost unuka na uzdržavanje bake i djeda, pa čak niti ako su ih oni uzdržavali ili se brinuli o njima.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
