„Obzirom da odredba članka 120. stavak 1. točka 2. Zakona o policiji propisuje da državnaslužba prestaje po sili zakona ako je službenik kažnjen za počinjeno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, neosnovan je stav tužitelja da uvjetna osuda nije izrečena kazneno pravna sankcija“.
„Kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj presudom Općinskog suda u S. broj: IK-. od 16. ožujka 2005. godine pravomoćno oglašen krivim za kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – zlostavljanje u obavljanju službe ili javne ovlasti službene dužnosti, dakle za kazneno djelo koje se ne nalazi u Glavi XX Kaznenog zakona Republike Hrvatske, to je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje primijenilo odredbe materijalnog prava“.
„Budući da policijskom službeniku po sili zakona služba prestaje kada je pravomoćno kažnjen za kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, danom saznanja za to, te kako je tužitelj pravomoćno osuđen za takvo kazneno djelo, to je zakonito prvostupanjskim rješenjem od od 21. svibnja 2020. utvrđeno da tužitelju prestaje državnaslužba po sili zakona s danom 18. svibnja 2020.".
„Tužitelj je dakle, kao službena osoba zahtijevao i primio novčani iznos od 3.000,00 kn da obavi službenu radnju koju ne bi smio obaviti, radi postizanja imovinske koristi, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti.
Kako su se u ponašanju tužitelja stekla obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke g) i n) citiranog Zakona o državnim službenicima, pravilno je tužitelj proglašen odgovornim i kažnjen“.
„Sud je utvrdio da tužiteljica dana 31. prosinca 2015. je navršila 65 godina života, te da ima više od 15 godina mirovinskog staža radi čega je pravilno tužiteljici utvrđen prestanak državneslužbe po sili zakona radi odlaska u starosnu mirovinu s danom 31. prosinca 2015. Prvostupanjski sud je obrazložio zašto smatra da sklopljeni ugovor o stručnom usavršavanju koji je tužiteljica sklopila s nadležnim Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ne utječe na zakonitost rješenja tuženika, ako koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud“.
„Na temelju navedenih dokaza, koje je izvelo i detaljno analiziralo prvostupanjsko tijelo, pravilno je zaključeno da je tužitelj kod M. B., te kod I. T., intervenirao u korist B. G. u cilju nepoduzimanja službenih mjera i radnji u obradi slučaja s kojim je B. G. u vezi. Tuženo tijelo pravilno je ocijenilo da se u ovom slučaju radilo o ponašanju koje nije spojivo sa policijskom službom, te je za isto dalo valjane razloge“.
„Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o prestanku radnog odnosa izvanrednim otkazom po članku 136a Zakona o državnim službenicima jer se pobijano rješenje ne poziva na ovaj članak, niti je takvo ponašanje tužitelja utvrđeno u postupku. Na tužitelja su primijenjene odredbe Zakona o državnim službenicima koje propisuju prijem u državnuslužbu na određeno vrijeme bez prethodne provedbe javnog natječaja, ali i mogućnost prestanka državneslužbe prije isteka mandata na temelju odluke ministra“.
„Naime, odredbom članka 124. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 129/00 i 41/08), propisano je da uz slučajeve prestanka službe po sili zakona, utvrđene propisom o državnim službenicima, policijskom službeniku po sili zakona služba prestaje i kada je osuđen za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, osim za kaznena djela iz glave XX. Kaznenog zakona Republike Hrvatske koja se odnose na sigurnost prometa-danom pravomoćnosti presude“.
„Ovo stoga jer je disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenut radi nedoličnog ponašanja u službi ili izvan službe sukladno odredbi članka 112. stavka 1. točke 4. Zakona o policiji, dok se u prekršajnom postupku odlučuje o prekršajnoj odgovornosti tužitelja, te se radi o dva različita postupka koji imaju različite svrhe i posljedice, budući da se radi o dva odvojena djela“.
„Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da Zakon o policiji, kao poseban zakon, uređuje na poseban način radno-pravni status odnosno položaj policijskih službenika, kao i slučajeve prestanka službe po sili zakona te je pravilno ocijenio neosnovanim navod tužitelja da je ovdje trebalo primijeniti odredbu članka 137. točke 4. Zakona o državnim službenicima“.
„Tuženo tijelo je ocijenilo dokaznu vrijednost činjenice da je protiv tužitelja odbačena kaznena prijava radi djela iz članka 225. stavka 1. KZ-a, te je pravilno navelo da prema odredbi članka 96. stavka 2. i 3. Zakona o državnim službenicima, kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, ako djelo koje je predmet kaznenog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, dok oslobođenje od kaznene odgovornosti ne predstavlja oslobođenje od odgovornosti za povredu službene dužnosti, ako je izvršeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti“.
„Budući da je tužitelj osuđen za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, koje je zapreka za prijam u državnuslužbu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarili uvjeti propisani odredbom članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima, na koju se pozvalo prvostupanjsko tijelo, za prestanak državneslužbe po sili zakona, slijedom čega je prvostupanjski sud utemeljeno ocijenio rješenja tuženika zakonitima“.
„Kako iz preslike tužiteljeve radne knjižice proizlazi da je ostvario svega 3 mjeseca i 29 dana radnog staža kod poslodavca različitog od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a dokaz kojim tužitelj dokazuje potrebno radno iskustvo u struci sadrži i formalne i materijalne nedostatke pravilno je tuženo tijelo predmet vratilo tijelu prvog stupnja upravo iz razloga da ono utvrdi da li tužitelj ispunjava sve formalne uvjete za prijam u državnuslužbu“.
„Naime, pravilno je zaključeno da tužitelj, budući da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a s obzirom na odredbu članka 137. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima, ne može biti primljen u državnuslužbu te da stoga ne ispunjava formalne uvjete natječaja, niti se može smatrati kandidatom u tom natječajnom postupku da bi sukladno članku 52. stavku 3. Zakona o državnim službenicima bio ovlašten podnijeti žalbu protiv rješenja o izboru“.
„Prema odredbi članka 112. stavka 2. Zakona o policiji, za fakultativno udaljenje iz službe, propisane su dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, da je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, te da je povreda takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe, dok je prema stavku 3. propisana mogućnost udaljenja policijskog službenika iz službe i prije nego što je protiv njega pokrenut disciplinski postupak pod uvjetima iz stavka 2., u kojem slučaju se u roku od 8 dana od dana udaljenja mora pokrenuti
„Ovaj slučaj trebalo je razmatrati u svjetlu navedene odredbe članka 45. stavka 4. Zakona o državnim službenicima, prema kojoj se izbor kandidata za prijam u državnuslužbu administrativnog referenta - upisničara, trebao obaviti na temelju njihovih stručnih sposobnosti, vještina, stečenog radnog iskustva u struci, rezultata ostvarenih u njihovom dosadašnjem radu, te rezultata pokazanih na testiranju, kako je prvostupanjsko tijelo i postupilo“.
„Zahtjevu tužitelja da mu se povrat u državu službu prizna počevši od 5. lipnja 2008. godine nije moguće udovoljiti iz razloga što je temeljem Odluke Ustavnog suda kojim su ukinuta rješenja tijela prvog stupnja, ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali je onemogućeno daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutih rješenja.
Tužitelj je raspoređen na radno mjesto za koje ispunjava zakonom propisane uvjete, a priznanje prava na isplatu neisplaćenih plaća počevši od 5. lipnja 2008. godine tužitelj može ostvariti posebnim zahtjevom, jer je osporenim rješenjem vraćen u službu temeljem
„Prema podacima spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije pristupio testiranju tj. provjeri iz poznavanja rada na osobnom računalu, što je bio jedan od stručnih uvjeta za prijam u državnuslužbu objavljen u natječaju, pa je stoga osnovano zaključeno da je tužitelj povukao prijavu na natječaj.
Tužitelj prigovara da je natječajni postupak nezakonito proveden jer vrijeme održavanja testiranja nije objavljeno sukladno odredbi članka 4. stavka 5. navedene Uredbe, na web stranici iz stavka 4. tog članka i na oglasnog ploči državnog tijela.
Navedeni prigovor tuženo tijelo je pravilno otklonilo navodeći
„Prema tome kazneno djelo za koje je tužitelj oglašen krivim u svakom slučaju predstavlja zapreku za rad u državnojslužbi, te je slijedom toga tužitelju kao državnom službeniku, državnaslužba prestala po sili zakona, o čemu je prvostupanjsko tijelo moralo donijeti rješenje“.
zahtjevu.S obzirom na tako postavljen tužbeni zahtjev, prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno su ocijenili da je rješenje o prestanku državneslužbe ... navedenom odredbom propisano da su rješenja kojima se odlučuje o prijamu u državnuslužbu, raspoređivanju na radno mjesto, te o drugim pravima, obvezama i odgovornostima službenika, kao i o prestanku državnislužbe upravni akti, osim ako tim Zakonom nije drukčije propisano.
U konkretnom se sporu, dakle uz ostalo traži da sud odluči o zakonitosti rješenja tuženika o prestanku državneslužbe – dakle o zakonitosti upravnog akta. Prema odredbi čl. 1. Zakona o upravnim
„Kako je tuženo tijelo, prema naprijed iznijetom, pogrešno ocijenilo da tužitelj ne ispunjava tražene uvjete iz natječaja jer nema položen državni stručni ispit, to je slijedom toga povrijedilo i navedenu odredbu članka 35. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a iz spisa predmeta proizlazi da nije sporno da je tužitelj nezaposleni hrvatski branitelj iz Domovinskog rata“.
„Na tužitelja se nije mogla primijeniti odredba članka 74. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 93/08.), jer se ona primjenjuje na službenike kojima služba ne prestaje po sili zakona. Sobzirom da je odredbom članka 109. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 86/08.) propisano da istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona, to se navedena odredba Kolektivnog ugovora na tužitelja ne može primijeniti radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti“.
), smatralo područjem posebne državne skrbi, i na kojem za obavljanje službe imao pravo na povišicu plaće u iznosu od 50%. Budući da nije dobio povišicu plaće ... nedopušten iz slijedećih razloga. Naime, prema stavu Suda, radni spor između vlasti i državnih službenika čija se služba može okarakterizirati kao tipična državnaslužba, u onoj mjeri u kojoj oni djeluju kao nosioci javne vlasti, odgovorni za zaštitu općih interesa države, ne smatra se "sporom o građanskim ... vojsci i policiji zabilježena kao tipičan primjer gore opisane državneslužbe. U tom smislu, Sud je utvrdio da je podnositelj policijski službenik koji
„Prema podacima spisa predmeta proizlazi da sukladno odluci načelnika tuženog tijela zaposlenicima tuženog tijela nije bilo odobreno korištenje godišnjih odmora do 17. kolovoza 2009., te da je rješenje o korištenju godišnjeg odmora, na koje se tužiteljica poziva, naknadno doneseno. Nadalje, glede obveze polaganja državnog stručnog ispita treba reći da je tužiteljici navedena obveza naložena rješenjem o rasporedu na radno mjesto od 1. srpnja 2002., u roku godine dana od konačnosti rješenja, koju obvezu tužiteljica nije ispunila, niti je položila državni stručni ispit u roku iz članka 125. stavka 1
35
Prestanak službe; 16.12.2009 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Naime, tužiteljica je bila dužna bez obzira na okolnosti koje je navela u prigovoru, te ponovila u tužbi, dostaviti tuženom tijelu izvješća o bolovanju svakog mjeseca, obavijestiti tuženo tijelo o namjeri korištenja prava na porodni dopust, te ishoditi od nadležnog tijela rješenje o korištenju porodnog dopusta, što ona nije učinila, već se tuženom tijelu javila protekom tri godine nakon što je napustila službu kod tuženog tijela“.
„Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici rješenjem Grada V., Službe za financije i proračun od 2. siječnja 2018. prestala služba po sili zakona, na temelju odredbe članka 115. stavak 1. točka g Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravni, propuštanjem roka za polaganje državnog stručnog ispita. Po ocjeni ovoga Suda tužiteljica žalbeni navodima nije dovela u sumnju odlučene činjenice kako su utvrđene u postupku, pa zbog toga ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje“.
smatraju žalbe tužitelja konačnu i pravomoćnu odluku kojom je tužitelju zbog teške povrede službene dužnosti prestala državnaslužba otpustom. Pored toga je
„Tvrdi da se ne radi o obligatornoj mjeri, već o fakultativnoj mjeri pri čemu valja voditi računa da je državna službenica za svoj dosadašnji rad ocjenjivana dobrim ocjenama. Smatra da tužitelj nije obrazloženo naveo zbog čega bi ostanak državne službenica na radu štetio interesima službe. Navodi da sama činjenica da je stavljena sumnja da je službenica izdala pogrešnu potvrdu nije dovoljan razlog za suspenziju državne službenice, a da tužitelj nije niti pokušao dokazati u čemu bi to ostanak službenice na radnom mjestu štetio interesima službe“.
„Naime, u upravnoj stvari udaljenja iz službe ne odlučuje se o disciplinskoj odgovornosti službenika već se utvrđuje postojanje propisanih pretpostavki za udaljenje državnog službenika, a odlučne činjenice jesu pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti i sadržajni opis djela koji se službeniku stavlja na teret, koje činjenice u ovom slučaju nisu sporne. Kod toga prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik, ocjenjuju je li povreda (opis djela) takve prirode da bi ostanak službenika u službi za vrijeme postupka mogao šteti interesima službe“.
„Odredbom članka 15. Zakona o državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, koji se odnosi na naknadu za vođenje žalbenog postupka pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave, nije propisana mogućnost produljenja roka iz stavka 3. toga članka, već je naprotiv izrijekom propisano da je rok od pet dana najdulji rok koji se može odrediti za uplatu naknade odnosno dostavu dokaza o uplati naknade“.
„Što se tiče rasporeda tužitelja na radno mjesto, isti je uz pravilnu primjenu odredbe članka 127. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05., 107/07. i 27/08.) raspoređen na radno mjesto prema potrebi službe i prema mjestu za koje ispunjava uvjete, te je stoga i ovaj prigovor iznijeti u tužbi kao neosnovan valjalo odbiti“.
„U odnosu na namještenike propisana je prvenstvena primjena općih propisa o radu, pa se, s obzirom na to i izloženo razlikovanje poslova koje obavljaju službenici i namještenici, a imajući u vidu poslove telefonskog manipulanta koje tužiteljica stvarno obavlja, zaključuje da Odbor za državnuslužbu nije stvarno nadležan odlučivati o žalbi namještenika. Stoga je pravilno tuženi odbacio tužiteljičinu žalbu zbog nenadležnosti za odlučivanje.“
, odnosno natječaja, izbor kandidata, zasnivanje radnog odnosa, odnosno primanje u službu, raspored na poslove i zaduživanje radnim obvezama. U okviru svojih
da je optuženica presnimila veći broj dokumenata s oznakama državne i službene tajne, koji su joj bili povjereni kao službenoj osobi na radu u S. P. a ... dostupnom drugim i neovlaštenim osobama, državnu tajnu, koja joj je bila povjerena, kao i određene podatke koji su predstavljali službenu tajnu, pri čemu je bila svjesna da se radi upravo o dokumentima koji su zbog svog sadržaja i drugih karakteristika označeni kao državna i službena tajna, a unatoč toga je ... postupak bilo dovoljno utvrditi da su dokumenti s kojima je na opisani način raspolagala optuženica bili označeni kao državna ili službena tajna, a zaista
i dostavi dokaz o postupanju sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, nakon čega tužitelj dostavlja sudu dopis od 16. veljače 2010.g. Državnog odvjetništva RH ... tužitelj prije pokretanja ovog postupka nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu (a niti nenadležnom). Kako je obraćanje nadležnom državnom odvjetništvu ... sa zahtjevom za mirno rješenja spora državnom odvjetništvu, to podnošenje takvog zahtjeva nakon što je parnični postupak pokrenut i tužba podnijeta sudu nema nikakvog utjecaja na obvezu tužitelja da se prethodno, prije podnošenja tužbe sudu obrati sa zahtjevom nadležnom državnom odvjetništvu (tako
o prijemu u državnuslužbu odlučuje se rješenjem, a po konačnosti rješenja donosi se rješenje iz čl. 20. ZDSN o rasporedu na radno mjesto kojim se između ... privremeno za potrebe službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili u drugom mjestu rada, pod uvjetima uređenim ... o prijemu u državnuslužbu, kao i o rasporedu na radno mjesto kojim se između ostalih pitanja utvrđuje plaća službenika, odlučuje se rješenjem koje je upravni ... . ZDSN po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u drugom ili istom mjestu rada, pod uvjetima uređenim
agencije primjenjuju se odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01).“
... „Naime, Služba za zaštitu ustavnog poretka je bila u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te je bila uređena odredbama čl. 13 ... i dalje u primjeni odredbe koje uređuju položaj Službe za zaštitu ustavnog poretka, a koje odredbe su prestale važiti tek 1. travnja 2002. temeljem odredbe čl. 98. st. 2. Zakona o sigurnosnim službama („Narodne novine“, broj 32/02 i 38/02), koji se primjenjuje od 01. travnja 2002.
U periodu za koji
. ZOSOS propisano je da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona, primjenjuju propisi o državnim ... o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02, 58/02, 175/03, 36/04, 76/07, u daljnjem tekstu: ZOSOS) propisano je da djelatnoj ... stražarske službe u trajanju od 2 sata ne može smatrati niti prekidom rada, a niti dnevnim odmorom, jer prema čl. 45. ZR između dva uzastopna radna dana radnik ... i vrijeme obvezne prisutnosti na radu.
Prilikom ocjene osnovanosti navoda žalbe o trajanju radnog vremena prilikom obavljanja stražarske službe, ovaj sud
„Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju koje djelomično obuhvaća vrijeme važenja ranijeg Kolektivnog ugovora, a djelomično sada važećeg Kolektivnog ugovora.
Tužitelji svoje zahtjeve temelje na odredbi čl. 10. st. 2. ranije važećeg Kolektivnog ugovora, odnosno čl. 14. st. 2. važećeg Kolektivnog ugovora. Obje odredbe su identičnog sadržaja i određuju da državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim
„Odredbom čl. 30. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 7/11, 130/11., 72/13., 148/13.) mjerodavnog u vrijeme podnošenja prijedloga za promjenu sredstva ovrhe, propisano je da nadležno državno odvjetništvo zastupa Republiku Hrvatsku u svim ... nadležnog državnog tijela nije određeno drugačije, a čl. 33. st. 2. istog Zakona propisano je da u ovršnom postupku radi naplate troškova kaznenog postupka državni odvjetnik ima prava i dužnosti ovrhovoditelja.
Kako Općinskom sudu u Z. niti jednim zakonom nije dano ovlaštenje da se može pojavljivati kao
