Porez na dohodak; 28.10.2020 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„U ovom slučaju zastarni rok za utvrđivanje porezne obveze počeo je teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu tužitelja, a što je bilo tijekom poreznog nadzora, o kojem je sastavljen zapisnik, klasa: 471-02/11-01/1592, urbroj: 513-07-01-12-05 od 4. travnja 2012. godine, dakle od 1. siječnja 2013. Slijedom navedenog, šestogodišnji zastarni rok bi istekao 1. siječnja 2019., pa proizlazi da je rješenje tuženika od 9. rujna 2018. doneseno unutar šestogodišnjeg zastarnog roka te da apsolutna zastara prava na utvrđivanje poreza nije nastupila".
3
Porez na dohodak; 11.12.2019 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„U konkretnom slučaju nesporno je da tužiteljica nije bila dužna podnijeti poreznu prijavu ali kada ju je podnijela bila je dužna u poreznoj prijavi navesti sve izvore dohotka koji su ostvareni u poreznom razdoblju u 2013. godini. Kako to tužiteljica nije učinila to je pravilno postupilo porezno tijelo kada joj je utvrdilo poreznadohodak za 2013. godinu po osnovi nesamostalnog rada i dohotka od kapitala".
„Kako tužitelju u smislu odredbe članka 4. Ugovora nije potvrđena rezidentnost R. B., odnosno obrasci zahtjeva nisu ovjereni od strane nadležnih tijela R. B. za primjenu snižene ugovorne stope od 5% iz članka 11. Ugovora, pravilno se nalazi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 80. stavka 6. i 10. Pravilnika, odnosno da se pri oporezivanju dohotka ostvarenog u Republici Hrvatskoj ne može primijenit snižena stopa iz Ugovora i udovoljiti zahtjevu tužitelja za povrat više plaćenog poreza“.
„Tuženo tijelo je pravilno ocijenilo da tužitelj u 2003. godini nije boravio na području posebne državne skrbi, te je dalo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza kojima je tužitelj dokazivao da boravi na području posebne državne skrbi, što Sud prihvaća.
Potrebno je istaknuti da se prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje prema mjestu prebivališta obitelji ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjeduje ... zajedno sa obitelji ima prebivalište u S., na adresi ….“.
„Kako je prvostupanjsko porezno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 123. stavka 1. ZUP-a, 27. rujna 2010. godine, odnosno protekom tri godine i devet mjeseci od dana dostave konačnog rješenja od 3. listopada 2006. tužiteljici to se takvo rješenje više nije moglo donijeti. Radi toga tuženo je tijelo u ocjeni zakonitosti prvostupanjskog rješenja od 27. rujna 2010. godine trebalo takvo rješenje poništiti, a kako to nije učinio, to je Sud rješavajući tužbu trebao u ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika uvažiti tužbu, poništiti osporeno rješenje, poništiti i prvostupanjsko rješenje jer je
„Imajući na umu navedene zakonske odredbe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanima tužbene navode tužiteljice uz obrazloženje da porezno tijelo nije bilo ovlašteno utvrđivati poreznu obvezu razmjerno broju mjeseci u kojima je sin tužiteljice imao status uzdržavanog člana te da nije bila riječ o dvostrukom oporezivanju, s obzirom na to da se sin tužiteljice zbog zaposlenja u 2014. i ostvarenja primitaka većih od 11.000,00 kn nije mogao smatrati uzdržavanim članom obitelji tužiteljice u 2014., već je ispunjavao uvjete za povrat poreza za porezno razdoblje 2014. godine“.
na plaću) obuhvaća, osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju pa tako i porez i prirez nadohodak, koji uz ... . To znači da obveza uplate poreza nadohodak i prireza naporeznadohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće ... kamate na iznos predujma poreza i prireza naporeznadohodak obračunat od dospijeća svake pojedine tužiteljeve bruto plaće do dana isplate. Budući da je obveza tuženice na isplatu poreza i prireza naporeznadohodak tužitelja dospjela u trenutku isplate tužitelju iznosa neto plaće sa zateznom kamatom treba
9
Porez na dohodak; 30.11.2016 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Ispostava R. je međutim zapisnik o procjeni porezanadohodak za 2007. za tužitelja, koji je bio podloga za donošenje osporavanog poreznog rješenja od 19. ožujka 2013., sastavila 26. rujna 2012., dakle poduzela je radnju koja se trebala obnoviti u postupku utvrđivanja poreza nadohodak za 2007. nakon isteka tri godine od dana dostave privremenog poreznog rješenja, koje je kako je već navedeno, tužitelju dostavljeno 2. prosinca 2008.“.
„Tužitelj u žalbi nije isticao prigovore koji se odnose na eventualnu prisilnu naplatu pa tuženo tijelo o takvom prigovoru nije moglo niti raspraviti, radi čega je ovaj prigovor iznijet u tužbi kao neosnovan valjalo odbiti, jer se u ovom postupku utvrđuje iznos koji tužitelju treba vratiti na ime više plaćenog poreza, a ukoliko je eventualno prisilno nešto od njega naplaćeno, te uplate uzet će se u obzir u izvršenju rješenja o povratu“.
„S obzirom na to da je suprug tužiteljice u trenutku kupnje stana za potrebe trajnog stanovanja, financiranog sredstvima stambenog kredita, po osnovi koje kupnje je za 2006. tražila uvećanje osobnog odbitka u visini plaćenih kamata po tom kreditu, imao u vlasništvu drugi stan, to je pravilno ocijenilo tuženo tijelo da tužiteljici ne pripada pravo na uvećanje osobnog odbitka jer nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane navedenim odredbama članka 36. Zakona o porezunadohodak. Od odlučnog je značaja što je suprug tužiteljice u trenutku kupnje stana za potrebe trajnog stanovanja imao u
13
Porez na dohodak; 31.10.2018 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u kontroliranom razdoblju kao direktor davao pozajmice na neograničeno vrijeme trgovačkom društvu „D. t. d.o.o.“ temeljem čega je ostvario dohodak od nesamostalnog rada. Također je prvostupanjski sud zaključio da se primitak od otuđenja nekretnine u S. B. dobiven 2004. godine ne može priznati kao primitak tužitelja u 2009. godini jer primici tužitelja ne pokrivaju izdatke koje je tužitelj imao u tom periodu dok posudbu novca od R. J. nije ničim dokazao“.
14
Porez na dohodak; 25.10.2012 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Među strankama je nesporno da je tužiteljica za rješenje svog stambenog pitanja podigla kredit izvan Republike Hrvatske, a odredbom članka 58. točka 6. Pravilnika o porezunadohodak (Narodne novine, broj 95/05. i 96/06.) propisano je da ako porezni obveznik kupnju ili gradnju stambenog prostora financira po sredstvima po ugovoru o kreditu koji je sklopljen u inozemstvu, tada nema pravo na dio osobnog odbitka po osnovi plaćenih kamata po tom kreditu“.
„Kako tužitelj niti u poreznom postupku, a niti u postupku po tužbi nije priložio račune koje je dužan čuvati sukladno citiranim zakonskim odredbama to je osnovano tužitelj zadužen porezomnadohodak od samostalne djelatnosti i razlikom poreza i prireza za 2015. godinu kako je to pobliže utvrđeno u ... je da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez".
tijelo utvrdilo da su se stekli uvjeti za oporezivanje primjenom članka 63. Zakona o porezunadohodak („Narodne novine“, 177/04. - 136/15.)“.
... „Tužitelj je na poziv poreznog tijela da dostavi dokaze o izvorima sredstava, dostavio podnesak i Izjavu od 7. svibnja 2016. u kojoj se navodi da mu djed poklanja iznos od 150.000,00 eura, međutim, porezno je tijelo ocijenilo da navedenom izjavom nije dokazao da je raspolagao navedenim sredstvima jer nije dostavio dodatnu dokumentaciju kojom bi dokazao da je djed ostvario prihode u ranijem razdoblju, odnosno da je posjedovao i raspolagao ušteđevinom u
„Tijekom predmetnog poreznog postupka utvrđeno je da je tužitelj u 2014. godine stekao nekretnine koje je u istoj godini i prodao, dakle, nekretnine je otuđio u roku od tri godine od dana stjecanja pa mu je temeljem odredbe članak 27. Zakona o porezunadohodak osnovano utvrđena porezna obveza“.
„Nije sporno da je prilikom isplate udjela u dobiti poreznadohodak plaćen po stopi od 12%, što je prilikom donošenja poreznog rješenja uzeto u obzir, a do razlike za uplatu došlo je zato što se s obzirom na visinu ukupno ostvarenog dohotka u 2012., primjenjuje ne samo stopa od 12%, već i više stope, do 40% (zbog zbrajanja s nesamostalnim radom)".
„U žalbenoj fazi postupka tuženik je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog rješenja od 16. ožujka 2017., uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo predmetni postupak obnovilo u skladu sa člancima 249. i 250. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91. i 103/96.), no taj Zakon nije na snazi od 1. siječnja 2010. i stoga nije vremenski mjerodavan u konkretnom slučaju“.
„Tužitelj je, na poziv prvostupanjskog tijela, dostavio dodatnu dokumentaciju te je uvidom u dostavljeno, kao i podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužitelj, osim prijavljenog, ostvario i dohodak od kapitala po osnovi dividende i udjela u dobiti, dohodak po osnovi djelatnosti trgovačkog putnika, agenata te dohodak od imovine po osnovi zakupnine, slijedom čega je utvrđen ukupni godišnji dohodak za 2013., a na temelju kojega je utvrđena porezna osnovica te obračunat poreznadohodak i pripadajući prirez“.
„U žalbenoj fazi postupka tuženik je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog rješenja od 22. ožujka 2017., uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo u postupku dokazivanja prava na osobni odbitak uzelo u obzir ugovor o daravanju nekretnine u O., anonimne dojave, terenske provjere MUP-a, potvrdu Općine E. i potvrde o potrošnji struje vode i plina, a iz kojih dokaza proizlazi da tužitelj ne živi na potpomognutom području. Pri tome se ni tuženik, a ni prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, nisu očitovali o mogućnosti i zakonitosti primjene izvanrednog pravnog lijeka (obnove postupka), pa se
„S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku iz kojeg proizlazi da je kod tužitelja postojala razlika između primitaka i izdataka u utvrđenom iznosu, koju razliku u imovini tužitelj nije mogao opravdati vjerodostojnim dokazima, to je prema ocjeni ovoga suda pravilno utvrđeno da za taj novac tužitelj nije dokazao porijeklo pa predstavlja nedokazani izvor sredstava".
„Naime, prema ocjeni ovoga Suda, imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe Općeg poreznog zakona, prvostupanjski sud osnovano je zaključio da je tužiteljici pravilno utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu poreza nadohodak te je tužiteljičina mjesna određenost utvrđena u Z. na temelju odredbe članka 38. stavka 2. Općeg poreznog zakona, a iz razloga jer nije sporno da obitelj tužiteljice odnosno njezin sin ima prebivalište u Z., pa je iz tog razloga pravilno utvrđena i tužiteljičina mjesna određenost u Z. na navedenoj adresi, a shodno tome i predmetna porezna obveza“.
„Odgovarajući na žalbene navode valja reći da su prvostupanjski sud i porezna tijela pravilno ocijenila predmetnu bilježnicu kao izvanknjigovodstvenu evidenciju prometa tužiteljice, jer su u istoj navedeni datumi, iznosi, a ponegdje i vrsta robe te ista sadrži i otiske pečata tužiteljičinog obrta. Također je uvidom u navedenu bilježnicu utvrđeno da je na dan provedenog nadzora 5. listopada 2015. u bilježnici naveden ukupni iznos prodane robe od 720,00 kn dok je putem naplatnog uređaja evidentiran promet u iznosu od 60,00 kn, te je utvrđen višak gotovog novca u iznosu od 800,00 kn, koji približno odgovara ukupnom
„Pri utvrđivanju činjeničnog stanja prvostupanjski sud je izvršio uvid u spis tuženika, proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost koliki je iznos poreza i doprinosa za tužitelja plaćen u Republici Hrvatskoj, kao i koliki je iznos poreza i doprinosa plaćen za tužitelja u Republici M. te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja presudio kao što je to naprijed navedeno".
„Navedene odredbe Zakona o porezunadohodak i Zakona o porezuna dodanu vrijednost, kao i odredbe članka 82. Općeg poreznog zakona, dale su ovlaštenje prvostupanjskom poreznom tijelu da izvrši procjenu poreznih obveza tužitelju jer su podaci u tužiteljevoj prijavi poreza nadohodak za 2009. godinu bili netočni i nepotpuni, dok konačni obračun poreza na dodanu vrijednost za 2009. godinu (obrazac PDV-K) tužitelj nije niti podnio“.
„Naime, sud je utvrdio da tužiteljica ima zadužene mjesečne predujmove poreza i prireza nadohodak od obrta i slobodnih zanimanja poljoprivrede i šumarstva za 2015. godinu za koje nije izvršavala uplate na vrijeme, što tužiteljica tijekom spora niti ne osporava. Iz dokumentacije je, nadalje, utvrđeno da na računu 1619 - porez i prirez nadohodak po godišnjoj prijavi da je zatezna kamata za 2015. godinu knjiženja u iznosu od 104,98 kn te stoga razlika uplaćene obveze godišnjeg poreza i prireza iznosi - 104,98 kn".
„Budući da u vrijeme utvrđivanja porezne obveze nije nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza nadohodak za 2008., tuženik nije mogao poništiti prvostupanjsko porezno rješenje pa je pravilno postupio kada je žalbu tužitelja odbio. Stoga tuženik osporenim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Izneseno je u skladu sa zaključkom sa sjednice Financijskog i radnopravnog odjela održane 4. ožujka 2016., broj: 6 Su-122/2016-3, od 4. ožujka 2016., prema kojem drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja
„Dakle, prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza doneseno je prije proteka roka za apsolutnu zastaru te je stoga neosnovan prigovor tužitelja da je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze iz razloga što je prvostupanjska presuda u ovom predmetu donesena nakon proteka roka apsolutne zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze“.
„Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da porezni obveznik nije podnio prijavu poreza nadohodak za 2012. godinu, koju je trebao podnijeti sukladno odredbi članka 39. stavak 1. točka 2. Zakona o porezunadohodak, a što nije učinio ni po pozivu poreznog tijela pa je proveden postupak utvrđivanja dohotka zbog nepodnošenja porezne prijave (zapisnik od 26. studenog 2013.) te mu je u skladu s člankom 39. stavak 6. Zakona o porezunadohodak utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti za 2012. godinu procjenom u iznosu od 144.047,49 kn prema ostvarenom prometu na žiro računu u iznosu od 179.584,00 kn koji
„Ocjenjujući žalbene navode, ovaj Sud smatra da isti nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je analizirajući pregledane isprave, i to pozajmice koje je tužitelj davao kao i ugovore o prijenosu dionica, prvostupanjski sud je zaključio kako iz provedenog dokaznog postupka dolazi do zaključka da je tužitelj raspolagao s iznosom od 200.000,00 EUR-a vlastitog novca nepoznatog podrijetla. Za ovakav zaključak prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje analizom svih provedenih dokaza, koje prihvaća i ovaj Sud, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog
„S obzirom na stanje spisa, budući da je tužiteljica rezident i državljanin RH, a ne Š. k. ne proizlazi da bi mirovima sukladno citiranim odredbama Ugovora bila oporezivana i u Š. k. kao što tvrdi pa navodima žalbe tužiteljice nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja“.
„Naime, u konkretnom slučaju radi se o utvrđivanju poreza nadohodak za 2013. godinu u kom postupku je prvostupanjskim rješenjem od 11. ožujka 2015. tužitelju utvrđena obveza poreza nadohodak i prireza u iznosu od 35.713,23 kn. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da u ovoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni zastarnih rokova iz članka 108. OPZ-a/16 a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud".
38
Porez na dohodak; 19.12.2013 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Međutim, pravilno je zaključio Upravni sud u Z. da je tužitelj u sumnju doveo način na koji je utvrđena visina porezne osnovice obzirom da je porezno tijelo vrijednost zemljišta utvrdilo prema rješenju o razrezu poreza na promet nekretnina iz 2007. godine, a ne prema vrijednost zemljišta (koje je tužitelj stekao 2006. godine) navedenoj iz ugovora o kupoprodaji“.
„Nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari niti prigovor tužitelja da je 28. veljače 2007. raskinuo ugovor o najmu sa V. V. i L. S. Ovo zbog toga jer je tužitelj raskinuo ugovor o najmu stana zaključen 15. srpnja 2006., dok se u ovom slučaju radilo o ugovoru o korištenju pokućstva, kućanskih aparata i opreme od 15. veljače 2006., koji je prema podacima spisa predmeta ostao na snazi“.
„Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja jer je prvostupanjski sud prihvatio razložnim navod poreznog tijela, a koji potvrđuje da je tužitelj iznos od 6.500 Eura digao u siječnju 2009. godine a da su ta sredstva utrošena i prije 2010. godine te imao u vidu nabavljenu imovinu i osobnu potrošnju tužitelja utvrđenu u promatranom poreznom razdoblju. Porezno tijelo je temeljito izvršilo uvid i usporedilo primitke i izdatke prema bankovnim računima tužitelja, zbog čega je sud prihvatio pravilnim navod tuženika da je tužitelj raspolagao novčanim sredstvima u 2010. godini a nije ih iskazao na početnom stanju za 2010
„Prvostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja tuženika održao raspravu, izvršio uvid u spis tuženika te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u kontroliranom razdoblju kao direktor davao pozajmice na neograničeno vrijeme trgovačkom društvu „D. t. d.o.o.“ temeljem čega je ostvario dohodak od nesamostalnog rada. Također je prvostupanjski sud zaključio da se primitak od otuđenja nekretnine u S. B. dobiven 2004. godine ne može priznati kao primitak
„Tako je tijekom postupka utvrđeno da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza nadohodak za 2010. Porezno tijelo je tijekom postupka utvrdilo ukupne primitke tužitelja za navedenu godinu, međutim nije sa sigurnošću moglo utvrditi rashode tužitelja, jer tužitelj svoje izdatke nije dokazivao odgovarajućom dokumentacijom. Zbog toga je porezna osnovica tužitelja utvrđena primjenom odredbe članka 82. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08.) i to procjenom pri čemu je u slučaju izdataka tužitelja uzeti su
„Dakle, uvećanje osobnog odbitka u visini 1.0 osnovnog osobnog odbitka za poreznog obveznika, ovdje tužitelja, moglo se utvrditi u slučaju ako je tužitelju na temelju posebnih propisa utvrđena invalidnost po jednoj osnovi 100 % i/ili ako radi invalidnosti ima na temelju posebnih propisa pravo na tuđu pomoć i njegu“.
pogrešno je primijenio materijalno pravo u odnosu na zatezne kamate naporeznadohodak i prirez porezunadohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće i naknadi plaće budući da se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza nadohodak i prireza porezunadohodak, a sukladno odredbi čl.15. st.3. Zakona o porezunadohodak („Narodne novine“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120//13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl.17. st. 3. Pravilnika o porezunadohodak („Narodne novine“ br.95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/1 i 157/14
„Primjenjujući naprijed navedene odredbe materijalnog prava, a s obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud ocjenjuje da je Upravni sud u R. u točkama 1. i 2. osporene presude pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je u trenutku donošenja drugostupanjskog rješenja nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze jer je, što je među strankama nesporno, zastara prvi puta počela teći 1. siječnja ... , pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze“.
„Prigovor tužitelja da ga se pogrešno tereti za potraživanja koja su nenaplativa, tuženo tijelo utemeljeno nije prihvatilo, obrazlažući da sudski postupci zbog stečaja trgovačkog društva R. R. d.d. i R. c. d.o.o., još uvijek nisu zaključeni, te ocijenivši da isti prigovor nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
Ovakvo shvaćanje tuženog tijela sukladno je odredbi članka 8. stavka 8. navedenog Pravilnika o porezunadohodak, prema kojoj se ne utvrđuje primitak po osnovi potraživanja koja su se pokazala nenaplativima ali tek nakon provedenog sudskog postupka zbog stečaja ili likvidacije dužnika
„Tužiteljica prijavila ostvareni dohodak u 2006. godini, a kada je to učinila, onda tako prijavljen dohodak ulazi u poreznu osnovicu za 2006. godinu, te osporenim rješenjem, obzirom da je istim odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice“.
„Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku, a imajući u vidu citirane odredbe Zakona o porezunadohodak, Sud nalazi da je tuženo tijelo utemeljeno potvrdilo prvostupanjsko porezno rješenje.
Naime, prvostupanjsko tijelo bilo je ovlašteno utvrditi tužitelju dohodak od imovine od iznajmljivanja soba turistima, te ga obvezati na plaćanje poreza nadohodak od imovine jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku utvrđeno da je tužitelj u svojoj kući, u dvije sobe sa dva, odnosno tri ležaja i apartmanu tipa studio, pružao smještaj gostima čiji je boravak bio prijavljen u Turističkoj
